Vojna diplomacija dio je opće diplomacije jedne države, a usmjerena je ponajprije na zadaće razvijanja vojne suradnje na svim poljima, a posebice odnosa povjerenja i prijateljstva s oružanim snagama susjednih zemalja. Suvremena vojno-diplomatska praksa nastaje u Napoleonovoj Francuskoj, kad se vojni časnici počinju upućivati na razne dužnosti u veleposlanstva radi obavljanja poslova vojne naravi. Realizira se u sljedećim oblicima: vojna diplomacija na vrhu, vojno-diplomatsko predstavništvo, vojno-ekonomsko predstavništvo, vojne misije i vojne komisije. Vojno-diplomatska predstavništva stalna su diplomatska tijela akreditirana u nekoj zemlji preko kojih se odvija najveći dio vojno-diplomatske komunikacije, a vojni izaslanik temeljni je nositelj vojne diplomacije i najčešće jedini djelatnik vojno-diplomatskog predstavništva preko kojega se odvija pretežiti dio te vojno-diplomatske komunikacije. Republika Hrvatska svoju je vojnu diplomaciju stvarala gotovo ni iz čega, te je u vrlo kratkom razdoblju postigla iznimno mnogo, kako u prihvatu i komunikaciji sa stranim vojnim izaslanstvima, tako i u pripremi i nastupu vlastitih vojnih izaslanika u zemljama primateljicama.