Veleposlanstva su diplomatska predstavništva koja u državi primateljici obavljaju diplomatske poslove. One mogu poslove iz svog djelokruga obavljati rezidentno, što znači da veleposlanstvo djeluje na teritoriju države primateljice na čelu sa šefom veleposlanstva koji je u toj državi akreditiran, te nerezidentno – kad se veleposlanstvo ne nalazi u državi koju pokriva, nego u nekoj drugoj državi. Veleposlanstva obavljaju različite poslove kao što su npr. predstavljanje Republike Hrvatske u državi primateljici, štiti interese Republike Hrvatske, hrvatskih državljana i pravnih osoba registriranih u RH, izvješćuje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova o prilikama u državi primateljici, kao i državu primateljicu o prilikama u Republici Hrvatskoj i dr. Najvažnija diplomatska osoba u veleposlanstvu je šef veleposlanstva. On neposredno upravlja veleposlanstvom i organizira njen rad, te obavlja poslove iz djelokruga veleposlanstva na temelju naputaka i uputa ministra. Osim veleposlanika, kao diplomatsko osoblje postoje i opunomoćeni ministar, ministar savjetnik, savjetnik, prvi tajnik, drugi tajnik, treći tajnik i ataše. U obavljanju njihovih poslova mora vladati dobra komunikacija, kako među njima međusobno, tako i sa državom primateljicom. Do prekida diplomatskih odnosa može doći voljom jedne ili obje strane. Do prekida može doći zbog ozbiljne poremećenosti u njihovim međusobnim odnosima, najčešće zbog oružanih sukoba. Prestanak se također može dogoditi ako Republika Hrvatska odluči zatvoriti svoje veleposlanstvo, npr. zbog štednje. Postojala su tri razdoblja razvoja hrvatske diplomacije. Prvo razdoblje je trajalo od 1991.-1996. kad je postojalo 41 veleposlanstvo, drugo razdoblje je trajalo od 1996. do 2005. kada je postojalo 48 veleposlanstava i treće razdoblje od 2005. godine do danas. Danas postoje 53 veleposlanstava, od kojih je najviše koncentrirano u Europi.