Obiteljska medijacija kao strukturirani proces mirnog rješavanja spornih pitanja važan je instrument pomoći roditeljima u postupku razvoda braka koji imaju spor oko roditeljske skrbi. Za sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji važno je da budu ispunjene temeljne pretpostavke, od kojih je i ravnoteža moći. Ovaj rad bavi se procjenom nasilja kao faktora koji može doprinijeti neravnoteži moći između sudionika medijacije. Prema Obiteljskom zakonu osim samog medijatora tu procjenu vrši i stručni tim centra za socijalnu skrb u postupku obveznog savjetovanja. Cilj istraživanja prikazanog u ovom radu bio je dobiti uvid u ulogu obveznog savjetovanja u procjeni mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja bračnih drugova u obiteljskoj medijaciji u slučaju nasilja u obitelji. Uzorak je obuhvatio 14 stručnih djelatnika zaposlenih u Centru za socijalnu skrb Zagreb koji provode postupak obveznog savjetovanja i koji imaju minimalno godinu dana iskustva rada na takvim poslovima. Podaci su se prikupljali pomoću fokusnih grupa a za njihovu analizu koristio se postupak tematske analize. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju kako stručni tim centra za socijalnu skrb do informacija o nasilju u obitelji dolazi iz različitih izvora, te da se pri upućivanju u obiteljsku medijaciju vodi načelom samoodređenja korisnika o sudjelovanju u obiteljskoj medijaciji. Rad pruža uvid u kriterije koji se koriste pri procjeni ravnoteže moći između partnera, što uključuje utvrđivanje obilježja nasilja i procjenjivanje odnosa između partnera. Istraživanje je pokazalo da postoje određene teškoće u radu prilikom provođenja postupka obveznog savjetovanja te se nude smjernice i prijedlozi u pogledu unapređenja prakse u centrima za socijalnu skrb kao i dodatnih edukacija iz područja nasilja u obitelji i obiteljske medijacije.