Diplomatski status obuhvaća prava, odgovornosti i dužnosti diplomata, koje su utvrđene po normama nacionalnog i međunarodnog prava. U širem smislu, diplomatski status uređen je Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima. Dok se u užem smislu diplomatski status ogleda u razlikama između diplomatskih predstavnika i državnih službenika. Dinamičan posao diplomata podrazumijeva, osim profesionalnog obavljanja diplomatske dužnosti i svakodnevno učenje i usavršavanje kako bi ne samo napredovali na hijerarhijskoj ljestvici nego kako bi uspješno odgovorili na suvremene zadatke koji se pred njih postavljaju. Diplomatski status obuhvaća prava i dužnosti diplomata utvrđenih normama nacionalnog i međunarodnog prava. U prvom redu diplomati su vezani nacionalnim normama koja uređuju pravila i uvjete službovanja u diplomatskim misijama. Diplomatski predstavnici također su vezani i međunarodnim pravom kada djeluju u međunarodnim organizacijama te drugim državama. Institut diplomatskog statusa posebno se odnosi na diplomatske privilegije i imunitete. Privilegije i imuniteti na diplomate se primjenjuju kao poseban sustav pravne zaštite za vrijeme njihovog djelovanja izvan države. Diplomatski privilegiji i imuniteti također osiguravaju djelotvornije obavljanje funkcija diplomatskih predstavnika. Tako se diplomatski status u Republici Hrvatskoj uređuje Zakonom o vanjskim poslovima te Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih poslova. Kroz povijest mijenjala su se znanja i vještine diplomata potrebne za uspješno obavljanje radnih zadataka diplomata. Danas, da bi diplomatski predstavnik bio uspješan u svome zvanju potrebno je osim određene naobrazbe i iskustva, čitav niz znanja, kako iz opće kulture, stranih jezika, poznavanja aktualnih situacija u svijetu. Diplomatski predstavnik mora težiti stalnom učenju i usavršavanju kako bi služba vanjskih poslova mogla što kvalitetnije djelovati i konkurirati europskim službama.