U ovom radu opisani su mehanizmi međunarodne zaštite u hrvatskom pravu. U prvom dijelu opisala sam razvoj instrumenata međunarodne zaštite u Europi, da bismo bolje shvatili kako i zašto je uopće došlo do njihove pojave, te kako se njihova pojava ukorijenila u hrvatskom pravnom sustavu. Također, navedene su osnovne karakteristike pojedinog instrumenta, te koji su uvjeti potrebni da bi se zaštita ostvarila, ali i na koji način ona prestaje. Međunarodna zaštita obuhvaća i problem neregularnih migranata te zaštite državne granice te se navode mjere kojima se nastoji suzbiti njihov prelazak državne granice. Nadalje, kada i bude odobrena međunarodna zaštita postavlja se pitanje integracije azilanata u hrvatsko društvo i kulturu, suočavaju se sa teškoćama prilagodbe, koju im dodatno otežavaju diskriminatorni stavovi društvene zajednice. Hrvatsko zakonodavstvo usvojilo je brojne europske direktive i međunarodne dokumente kojima se pobliže uređuje sustav međunarodne zaštite izbjeglica, no potrebno je daljnje adekvatno usklađivanje sa stečevinom Europske Unije, kako bi osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita zaista imale pristup sustavu azila. Treba im se omogućiti ostvarivanje njihovih prava i njihovo dosljedno provođenje na način kako su propisana u zakonodavstvu. Uređenje njihovih prava na zadovoljavajućoj je razini, budući da mnoga prava ostvaruju na razini hrvatskih državljana ali ima mjesta za napredak i poboljšanje. U tome pomažu organizacije civilnog društva i druga nadležna tijela, ali potrebni su još veći kapaciteti zbog tendencije dugotrajnih postupaka. Mjere koje se provode na državnoj granici radi otkrivanja i spriječavanja ilegalnih prelazaka, mogu biti učinkovite samo ako su koordinirane te ako je uspostavljena suradnja s policijom susjednih i drugih zemalja. Također, potrebno je provoditi sustavnu edukaciju granične policije o pozitivnom zakonodavstvu i dobrim praksama s ciljem osiguranja pristupa sustavu azila tražiteljima azila i provedba načela non – refoulement. Budući da je Republika Hrvatska još uvijek tranzitna zemlja i da ne predstavlja glavno odredište, sama politika nije pretjerano zainteresirana za ovu populaciju i ne ulaže se previše truda u unaprjeđenje statusa azilanata i riješavanje njihovih problema Pitanje integracije azilanata iziskuje suradnju vladinih i nevladnih organizacija, građana pa i samih azilanata. Potrebno je osvijestiti javnost putem medija o njihovom načinu života na manje negativan način, kako bi se promicala njihova prava, povećala međusobna suradnja i razumijevanje, a smanjila netolerancija i diskriminacija.