Kroz povijest, žene su se rijetko povezivale s pojmom sigurnosti. Dok su se muškarci tradicionalno povezivali s ratovanjem, ženama je dodijeljena uloga u pozadini. Tek krajem 20. stoljeća odnos prema ženama u sigurnosnim pitanjima se mijenja usvajanjem Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 „Žene, mir i sigurnost“, čime je priznata promjenjiva prirodu ratovanja u kojoj su civili sve više meta, a žene su i dalje isključene iz sudjelovanja u mirovnim procesima. Rezolucija se posebno bavi rodnom ravnopravnosti i naglašava kako su žene i dalje nerazmjerno pogođene oružanim sukobima i ratom te prepoznaje ključnu ulogu koju žene imaju u sprječavanju oružanih sukoba, pružanju pomoći i naporima za oporavak te u stvaranju trajnog mira. U radu je prvo izložena organizacija Ujedinjenih naroda kako bi se upoznali s njezinom misijom i utjecajem u promicanju uloge žena, također je opisano na koji način je mir uređen u Povelji Ujedinjenih naroda. Potom su obrađeni svi relevantni aspekti mirovnih misija i operacija, što uključuje njihovo određivanje, vrste mirovnih misija, predstavljaju se i primjeri nekih mirovnih misija. Zatim se obrađuje Hrvatska u mirovnim misijama i operacijama Ujedinjenih naroda. Središnji dio rada bavi se ženama u mirovnim misijama koji se potkrepljuje primjerima, također se izlaže i sudjelovanje žena u mirovnim misijama u kojima sudjeluje Republika Hrvatska, navode se prednosti i prepreke i na kraju se iznose postignuća u 20 godina od usvajanja Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325.