| Abstract | Proces izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, tzv. Brexit, započeo je pod vodstvom bivšeg britanskog premijera Davida Camerona i Konzervativne stranke na čiji poticaj je 22. veljače 2016. godine održan referendum na kojem se tanka većina od 51,9% građana odlučila za izlazak iz Unije. Na dan kada je na snagu stupio Sporazum o povlačenju, 1. veljače 2020. godine, Ujedinjena Kraljevina i službeno je napustila Europsku uniju nakon dugih i mukotrpnih pregovora te ušla u tzv. prijelazno razdoblje koje je trajalo do 31. prosinca 2020. Tijek pregovora između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine nije bio nimalo lak, uočeni su mnogi problemi, ali i postignuti brojni kompromisi. Kao jedno od ključnih pitanja nametnulo se pitanje poštivanja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iako se radi o konvenciji koju je donijelo Vijeće Europe, pa je time ona izvan sustava Unije, ona je itekako važna za europsko pravo s obzirom na to da sama Unija kao cjelina nastoji postati njenom strankom, a svoje propise usklađuje s Konvencijom. To pitanje zakočilo je pregovore do te mjere da je Unija zaprijetila obustavom suradnje u slučaju da Ujedinjena Kraljevina prestane primjenjivati Konvenciju, nakon čega je Ujedinjena Kraljevina ipak popustila i odlučila zadržati ju na snazi. Odnose nakon Brexita regulira Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (dalje u tekstu: Sporazum).
U radu se razmatraju neki ključni problemi koji su morali biti riješeni tijekom pregovora u svrhu nastavka suradnje s EU, odnos britanskog prema europskom pravu, postupak predaje osoba koji zamjenjuje dosadašnji mehanizam europskog uhidbenog naloga, uzajamna pravna pomoć u kaznenim stvarima i s time povezano oduzimanje i zamrzavanje imovinske koristi od kaznenog djela te suradnja s tijelima EU, prvenstveno Eurojustom. |
