Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda sastavni je dio hrvatskog pravnog sustava te su zajamčena konvencijska prava po pravnoj snazi izjednačena s pravima koja su utvrđena u Ustavu RH, stoga je vrlo važno prilikom ocjene svake pojedine odluke u ustavnosudskom postupku primjenjivati i utvrđena stajališta Europskog suda za ljudska prava. Svaka sumnjiva smrt, zlostavljanje, mučenje i drugo nečovječno ponašanje, kao i povrede ostalih konvencijskih odnosno ustavnih prava, počinjenih kako od strane službenih osoba tako i trećih, podrazumijeva obvezu države odnosno njezinih nadležnih istražnih tijela, provesti djelotvornu službenu istragu, i to neovisno o inicijativi ili formalnom prigovoru obitelji odnosno srodnika žrtve. U ovome radu prikazano je dvanaest odluka Ustavnog suda RH u kojima je istican prigovor neučinkovitosti istrage u vezi s kaznenim prijavama zbog počinjenja kaznenih djela prouzročenja smrti iz nehaja, ubojstva, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, zlostavljanja i prijetnje, tjelesnih ozljeda te dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Na samom početku pojašnjeni su standardi koje istražna tijela moraju zadovoljiti tijekom provođenja postupka istrage, ali i kaznenog postupka u cjelini, a zbog važnosti i utjecaja praske ESLJP-a, navedena su i dva predmeta u povodu kojih je odlučivao ESLJP te utvrdio stajališta primjenjiva na odluke koje su predmet ove analize. Istraga je učinkovita kada ispunjava zahtjeve neovisnosti, temeljitosti, žurnosti, nadzora javnosti kao i uključenost žrtve. Gotovo u svih dvanaest odluka prigovor neučinkovitosti istrage odnosi se na zaštitu prava na život te zabranu mučenja i drugog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, odnosno na temeljene odredbe kako Ustava RH tako i Konvencije, a koje predstavljaju osnovne vrijednosti svakog demokratskog društva. Istraga je učinkovita i u onim situacijama kada ne dovede do utvrđivanja svih relevantnih činjenica odnosno kažnjavanja počinitelja, ali su poduzeti svi koraci i radnje koji su bili na raspolaganju kako bi se došlo do navedenih utvrđenja. Pravovremena reakcija države u povodu navodnih kršenja temeljnih ljudskih prava, kao i odgovorno postupanje službenika i nositelja javne vlasti, od iznimne je važnosti za stjecanje povjerenja građana u pravni sustav u cjelini, koji pruža mogućnost zaštite od nezakonitih postupanja putem pravnih sredstava koja oštećenicima u svako doba stoje na raspolaganju.