| Abstract | Govoreći o braku ili nekom drugom institutu u rimskom pravu, govorimo o razdoblju u trajanju od gotovo trinaest stoljeća, odnosno od osnutka Rima (prema predaji g.754. pr. n. e.) do smrti cara Justinijana (565. n.e.). Rimsko pravo se od pravnog poretka malenog latinskog grada i primitivnog seljačkog naroda sa zatvorenom naturalnom proizvodnjom, pretvara u univerzalno pravo svjetskog carstva, koje je obuhvaćalo najveći dio tada poznatog svijeta. Sve te promjene, od ekonomskih, socijalnih, vjerskih, ratnih osvajanja, državnog uređenja i sl. utjecale su na promjenu i razvoj kako položaja žene u društvu, tako obitelji i braka općenito.
U povijesno doba obitelji (lat. familia) je upravljao pater familias. Rimska obitelj bila je agnatska, što znači da nije skup osoba koje povezuje krvno srodstvo (cognatio), nego je skup osoba koje su povezane time što sve potpadaju pod patriam potestatem istog starješine, bez obzira na to jesu li u krvnom srodstvu. Na području obiteljskog prava postupno popušta stara obiteljska organizacija, odnosno slabi patria potestas koja ne može više u punoj mjeri djelovati na djecu koja često borave na dalekim ratištima ili se bave trgovačkim poslovima daleko od očinskog doma. Na primjeru obitelji vidljivo je puno čimbenika koji su utjecali te doveli do značajnih promjena.
U ovom radu govorit će se o braku općenito i načinima sklapanja braka, a posebice će se pokušati rasvijetliti kako i koji brak je bio povezan s agnatskom obitelji, pretpostavke i raskid braka, zatim položaj žene kao supruge i majke, kako se pod utjecajem raznih okolnosti mijenjao njen pravni položaj te je li žena doista bila tako obespravljena i potlačena kako navodi većina pravnih izvora, a u tom kontekstu će biti prikazani i imovinskopravni odnosi u braku u rimskom pravu. |
