Ugovor o trgovinskom zastupanju ugovor je obveznog prava koji se može smatrati detaljno reguliranim u kontekstu hrvatskog pravnog sustava. Njegovu primjenu uređuje trideset jedan članak Zakona o obveznim odnosima kao i neke druge odredbe ovog ili drugih propisa čija se primjena odnosi i na ugovor o trgovinskom zastupanju. Hrvatski zakonodavac je ponukan obvezom implementacije Direktive Vijeća Europske zajednice o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika nadogradio svoje dotadašnje uređenje ugovora o trgovinskom zastupanju čime je doprinio osnovnim ciljevima referentne Direktive, a to su harmonizacija nacionalnih pravnih uređenja ovog ugovora, te poboljšanje položaja trgovinskog zastupnika spram nalogodavca. Potonje se posebno može vidjeti propisivanjem pravila o obveznosti isplate terminalne kompenzacije (posebna naknada) zastupnicima nakon prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju, koje do trenutka donošenja Direktive nije bilo unisono prihvaćeno u europskim zakonodavstvima. Iako Zakon o obveznim odnosima na nekim mjestima propušta potanko regulirati sve odredbe Direktive koje nisu prisilne kod implementacije, dok na drugim mjestima dodatno detaljno interpretira zamisli Direktive u svojim odredbama - hrvatski je zakonodavac u velikoj većini prenio odredbe i duh Direktive u naše pravo. Trgovinsko zastupanje prijeko je potreban pravni i gospodarski institut mnogim gospodarstvenicima kojima je iracionalno i skupo ustrojavati vlastitu prodajnu mrežu na određenim tržištima, misleći pritom i na geografska područja kao tržišta i na tržišta određene vrste robe ili usluga, te stoga imaju veliku potrebu angažirati profesionalne trgovinske zastupnike preko kojih će se lakše pozicionirati na tim tržištima. Suvremeno trgovinsko zastupanje široko je razvijeno u praksi razvijenijih zemalja Europske unije dok u Hrvatskoj tek treba doživjeti viši nivo primjene što će se dogoditi usporedno s općim razvojem gospodarstva i trgovinske razmjene. Zato se posao trgovinskih zastupnika u Hrvatskoj ponekad miješa s poslom komisije, posredovanja i distribucije što će se u praksi iskorijeniti tek povećanjem tržišne potrebe za specijaliziranim trgovinskim zastupnicima. Može se zaključiti da do tada nema potrebe za dodatnim reguliranjem ugovora o trgovinskom zastupanju.