Cilj ovog rada jest istražiti sudjelovanje djeteta u obiteljskim sudskim postupcima o roditeljskoj skrbi na način da su intencije istraživanja ograničene ponajprije na afirmaciju procesnopravnog subjektiviteta djeteta u postupcima obiteljskopravne naravi, kako kroz međunarodno i europskopravni aspekt, tako i kroz nacionalno obiteljsko zakonodavstvo. Analizu procesnopravnog subjektiviteta i sudjelovanja djeteta u obiteljskim sudskim postupcima o roditeljskoj skrbi posljedično prati i priznavanje djetetovog prava na izražavanje mišljenja u postupcima obiteljskopravne naravi koji ga se tiču. Autorski rad analizira parnične i izvanparnične postupke o roditeljskoj skrbi, a poseban osvrt daje na uski segment posebnih postupka ovrhe iz glave IV., dijela 8. Obiteljskog zakona, a to su ovrha radi predaje djeteta i ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa. Upravo se kroz te dvije vrste posebnih ovršnih postupaka u ovom autorskom radu želi prikazati afirmacija djetetovog prava na izražavanje mišljenje i odgovoriti na pitanje može li dijete svojim stavovima utjecati na sam tijek postupka. U posebnim ovršnim postupcima koji se analiziraju u radu, važno je ponajprije ostvariti najvažniji normativni princip, a to je načelo najboljeg interesa djeteta što bi značilo da pravo djeteta na izražavanje mišljenja ne predstavlja apsolutnu obavezu, već bi djetetovo pravo na izražavanje mišljenja trebalo uzeti u obzir vodeći računa o njegovoj dobi i zrelosti. Kako bismo potpunije mogli razumjeti tematiku sudjelovanja djeteta u postupcima o roditeljskoj skrbi i ostvarivanja postupovnih prava djeteta, u radu je sadržan kratak osvrt na općeniti položaj djeteta u povijesnopravnoj genezi. U cilju rasprave o ostvarivanju postupovnih prava djeteta u praksi, u posebnoj dionici rada analiziraju se određene odluke Europskog suda za ljudska prava, Suda Europske unije te Ustavnog suda Republike Hrvatske. U posljednjem, zaključnom dijelu rada sadržana je sinteza rezultata istraživanja.