Tema tjelesne aktivnosti osoba starije životne dobi posebnu pozornost dobiva u novije vrijeme u sklopu aktivnog starenja, sa sve većim naglaskom na individualnost i osobni pristup. Pod dovoljnom tjelesnom aktivnošću starijih osoba dugo se smatrala uključenost u fizičke radove i domaćinstvo, međutim s novijim spoznajama razvija se širok spektar mogućih aktivnosti kojima bi se potaknule različite mišićne skupine starijih osoba, ali i zadovoljile druge potrebe. Danas se zna da tjelesna aktivnost, osim što usporava starenje i djeluje kao zaštitni čimbenik zdravlja, povoljno utječe i na samopouzdanje osobe, njezinu funkcionalnu sposobnost, kognitivne sposobnosti, zadovoljstvo životom, osjećaj korisnosti, pripadnosti i povezanosti sa zajednicom, a često je i izvor opuštanja i zabave. Kao najoptimalnija vrsta tjelesne aktivnosti često se preporuča multikomponentna tjelovježba, kojom se nastoji obuhvatiti različite aspekte fizičke kondicije. U radu se prezentira individualni gerontološki pristup te aspekti koji se određuju prilikom planiranja programa aktivnosti za stariju osobu (tip aktivnosti, ciljani aspekti fizičke kondicije, učestalost i intenzitet, trajanje aktivnosti te procjena rizika od štetnih posljedica). Važni akteri u promicanju i kreiranju programa tjelesne aktivnosti za starije ljude su šira zajednica, tijela uprave, a ponajviše objekti direktno usmjereni na rad sa starijim osobama- domovi za starije osobe te gerontološki centri.