Primjena načela povjerenja u zemljišne knjige kao jamstva pravne sigurnosti u prometu zemljišnoknjižnih prava je u praksi hrvatskih sudova bila potisnuta zbog pravnog shvaćanja da je ništetno raspolaganje bračnom stečevinom koje je poduzeo jedan bračni drug bez suglasnosti drugog bračnog druga u korist treće osobe i da navedeno raspolaganje kao takvo isključuje primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige. Do odstupanja od tog pravnog stava dolazi u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U III-103/2008 od 14. lipnja 2011., u smislu da navedeno raspolaganje nužno ne potiskuje načelo povjerenja u zemljišne knjige. U radu se uvodno iznose opće pravne odrednice temeljnih pojmova vezanih za bračnu stečevinu te za stjecanje prava na nekretninama i za načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige te se analizira se sudska praksa koja se u vezi navedenog razvila. U prevladavanju dvojbi u praksi sudova pri odlučivanju o zahtjevima vezanim za raspolaganja jednog bračnog druga neuknjiženim pravom drugog bračnog druga iznosi se teza da je stjecatelj kao treća osoba svakako ovlašten pozvati se na načelo povjerenja u zemljišne knjige za stjecanja ostvarena od 1. siječnja 1997. – od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ali i da se za stjecanja prije toga neosnovano ističe ništetnost neovlaštenih raspolaganja bračnog druga s obzirom na mjerodavne odredbe obveznog prava te se nude odgovori na ostala otvorena pitanja o pretpostavkama za primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na bračnu stečevinu.