U ovom radu obrađuje se preneseni djelokrug te obavljanje poslova prenesenog djelokruga na primjeru Nove Gradiške. Radi razumijevanja prenesenog djelokruga, u prvom poglavlju analiziraju se francuska, njemačka (germanska) i engleska tradicija određivanja lokalnih poslova. Tako se u drugom poglavlju razrađuje razlikovanje prenesenog od samoupravnog djelokruga karakteristično germanskoj tradiciji te koje prihvaća i naš pravni sustav. Preneseni djelokrug se razlikuje od samoupravnog u 4 karakteristike, odnosno da li su odgovornost, opća regulacija, financiranje i nadzor na središnjoj ili lokalnoj razini. U trećem je poglavlju opisana duga tradicija lokalne samouprave u Hrvatskoj koja počinje još u srednjem vijeku. U Austro-ugarskoj monarhiji i hrvatska tradicija prihvaća razlikovanje samoupravnog i prenesenog djelokruga kao dio germanske tradicije. U samostalnoj Hrvatskoj, lokalna samouprava razvija se u 3 faze, od 1990. do 1993., od 1993. do 2000. te decentralizacija nakon 2000. godine. Današnji pravni propisi kojima je regulirana lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj prihvaćaju europska načela lokalne samouprave ali se kroz analizu pojedinih područja javljaju mnoge neusklađenosti i nejasnoće koje dovode u pitanje provođenje tih načela. Problemi razlikovanja samoupravnog i prenesenog djelokruga kao i posebna regulacija samoupravnog i prenesenog djelokruga Grada Zagreba analiziraju se u četvrtom djelu. U petom djelu na primjeru Nove Gradiške pokazuje se obavljanje poslova koji prema doktrinarnim karakteristikama spadaju u preneseni djelokrug, odnosno poslovi postupanja s nezakonito izgrađenim zgradama te poslovi socijalne skrbi.