| Abstract | Kaznena djela protiv spolne slobode odnosno spolni delikti, delikti su nasilja kojima se ugrožavaju i krše temeljna ljudska prava i vrijeđa dostojanstvo žrtve, intrigiraju javnost i česta su tema burnih rasprava na svakodnevnoj razini. U narednom tekstu, nastojala sam prikazati kako se društvena zajednica i pravni sustav odnose prema pojedincu nakon što se on/ona nađe u ulozi počinitelja, a kako kada se nađe u ulozi žrtve. Kad je riječ o počiniteljima spolnih delikata vlada jedan mit koji kaže „jednom počinitelj spolnog delikta – uvijek počinitelj spolnog delikta“. U najvećem dijelu dvadesetog stoljeća, ili otkada su počinitelji spolnih delikata prepoznati kao posebna kategorija, zatvaranje (kroz formu zatvora ili obveznog liječenja u mentalnoj instituciji) primarna je metoda kontroliranja počinitelja spolnih delikata. Strože zatvorske kazne pokazale su svoj pozitivan učinak, ali samo u pogledu opasnih, visokorizičnih počinitelja spolnih delikata, ali kod ostalih počinitelja nisu značajnije utjecale na smanjenje kriminalnog povrata. Izvršavanje kazne zatvora zasniva se na rehabilitacijskom pristupu, što pretpostavlja individualizaciju kazne kroz pojedinačni program te niz specijaliziranih programa tretmana za selekcionirane skupine zatvorenika. Jedan od značajnijih problema spolnih delikata jest njihova tamna brojka, ona podrazumijeva da se veliki broj ovih zločina uopće ne prijavi nadležnim tijelima. Istraživanja pokazuju da na jedan slučaj prijavljenog kaznenog djela silovanja dolazi između 15-20 neprijavljenih, dok je za manje teške oblike spolnog nasilja ta brojka još i veća. Posljedice spolnih delikata su mnogobrojne. Fizičke i psihičke posljedice posebno su izražene kod žrtava silovanja, simptomi koji se javljaju kod takve traume odgovaraju simptomatologiji posttraumatskog stresnog poremećaja koji se u literaturi naziva „sindrom traume silovanja“. Ekstreman, negativni pristup društva moguć je i u odnosu na počinitelja i u odnosu na žrtvu. Dok jedni idu toliko daleko da pozivaju i na nanošenje tjelesnih ozljeda počinitelju pa čak i zagovaraju njegovu smrt, drugi stavljaju žrtvu na stup srama i trivijaliziraju njezinu patnju rugajući se da je to sama tražila. Civilne udruge svojim predanim radom mogu biti primjer članovima društva da uvide kako pomoći žrtvama te da pravedna borba može polučiti dobre rezultate. Vlada Republike Hrvatske donijela je 2012. godine Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. On propisuje obveze nadležnih tijela u postupanju sa žrtvama seksualnog nasilja, koje uvjete moraju osigurati da bi to bilo moguće, njihovu međusobnu suradnju kao i nužne uvjete i način za pružanje zaštite mentalnog zdravlja žrtava. Spolni delikti su stalni problem koji neće nestati i baš se zato naša borba u prevenciji, kažnjavanju i saniranju posljedica nikada neće privesti kraju. Ovi složeni zločini zahtijevaju ozbiljan pristup svih, kako civilnih članova društva tako i čitavog niza stručnjaka, uz poseban naglasak na njihovu suradnju. |
| Abstract (english) | Criminal offences against sexual freedom are violent crimes that threatens and violates fundamental human rights and they are an insult to victims dignity, public is very intrigue by them and they are often a subject of everyday discussions. In the following text, I have tried to shown how social community and legal system treat individual when he/she finds himself/herself in the role of offender an how in the role of a victim. When it comes to sexual offenders, there is a myth that says „once a sexual offender – always a sexual offender“. For the most part of twentieth century or ever since the sexual offenders have been recognized as a special cathegory of offenders, primary controling method of these individuals has been incarceration or mandatory treatment in a mental institution. High prison sentences have shown positive effects on reducing sexual recidivism rate but only when it comes to dangerous and high risk sexual offenders. Prison sentences are based on rehabilitation approach through individual and a number of specialized treatment programs designed for different groups of prisoners. One of the main problem with sexual offences is that a large number of these crimes is not reported to the authorities. Research shows that only 1 in 15 or 20 cases of rape is reported to the authorities and that number is much higher with less serious crimes against sexual freedom. There are numerous consequences of sexual offences. Physical and psychological consequences are especially amplifeid with rape victims, symptoms that accure after such trauma match the ones of post – traumatic stress disorder also known in these cases as „rape trauma syndrome“. Social community sometimes has an extreme, negative approach towards sexual offender but sometimes towards his victim. In some cases they even go so far as to wish offender getting injured or even death, and the other part of community is trying to shame the victim by making a mockery of her pain and suffering and saying that she ask for it. Civil associations with their dedicated work can be used as an example for the members of society how a hard work can help the victims and a fair fight can have good results. In 2012., Government of the Republic of Croatia adopted Rules of Procedure in Cases of Sexual Violence. Rules of Procedure include obligations of the competent authorities in their response to victims of sexual violence, the forms, manner and content of co-operation by and between the competent authorities and protection of the mental health of the victims. Sexual offences are permanent problem and that is why our fight to prevent, punish and rehabilitate will never end. These complicated crimes demand very serious approach from both civil and legal part of society, emphasizing the need on their colaboration. |
