Diplomski rad obrađuje uređenje nasilja u obitelji u nacionalnom, hrvatskom pravnom okviru, kao i pregled europskog pravnog okvira. Kazneno djelo nasilja u obitelji imalo je dinamičan povijesni razvoj, suočavajući se s brojnim nedostacima i pravnim prazninama. Danas je uređeno kao samostalno kazneno djelo blanketne naravi. Naime, zakonski opis se smatra ispunjen u slučaju ''teške povrede'' Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Takvom formulacijom zakonodavac rješava problematiku razgraničenja između kaznenog djela i prekršaja, s obzirom na to da je obiteljsko nasilje u hrvatskom pravnom okviru dvostruko normirano. Nejasnoće pri razgraničenju između kaznenog djela i prekršaja uzrokuju dvostruko vođenje sudskog postupka, time kršeći duh načela ne bis in idem. Republika Hrvatska je u predmetu Maresti protiv Hrvatske zbog navedenog bila osuđena te su hitno bile potrebne izmjene. Europski sud za ljudska prava postavljanjem pozitivnih obveza državama članicama i donošenjem presuda bitno utječe na oblikovanje nacionalnih zakonodavstava. Presudama Tomašić i dr. protiv Hrvatske i A. protiv Hrvatske utvrđuje povrede u slučajevima obiteljskog nasilja. Posebno upozorava na sagledavanje slučajeva nasilja kao cjeline, a ne kao izolirane incidente. Obrada teme nasilja u obitelji nije potpuna bez analize sveobuhvatnog, međunarodnog dokumenta Istanbulske konvencije. Usmjerena je na zaštitu žrtava te pružanje raznovrsnih oblika pomoći uz upute za suradnju nadležnih tijela i međunarodnih organizacija. Pružanjem alata za postizanje ciljeva, pristupa zadatku sprječavanja i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Međusobnim djelovanjem i nadopunjavanjem Istanbulska konvencija i presude Europskog suda za ljudska prava pružaju detaljan okvir zaštite od nasilja u obitelji koji je od velikog značenja za uvođenje promjena u hrvatski pravni okvir.