Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona 1. siječnja 2013. godine izmijenjen je koncept kaznenih djela protiv spolne slobode uvođenjem kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, posebno kažnjavanje u slučaju postojanja otklonjive zablude u odnosu na pristanak te je dana zakonska definicija pristanka kao i kada se smatra da takvog pristanka nema. Stupanje na snagu tog zakona izazvalo je brojne teorijske i praktične probleme. Zakonodavac je u ovoj glavi napravio još jednu izmjenu i to 2019. godine kada je kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka brisano i postalo je stavak 1. kaznenog djela silovanja iz članka 153. U radu je iznesen pregled kaznenih djela protiv spolne slobode i njihov razvoj u Republici Hrvatskoj, razlozi za uvođenje u Kazneni zakon posebnog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka i nakon toga za njegovo brisanje. Analizirana je zakonska definicija pristanka na spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju, kada se prema zakonu smatra da takvog pristanka nema kao i uvedeno kažnjavanje počinitelja koji je bio u otklonjivoj zabludi o postojanju pristanka. Uz svako zakonsko rješenje izneseni su u literaturi uočeni teorijski i praktični problemi i njihovo moguće rješavanje kao i sudska praksa u razdoblju od 2011. godine do danas. Prilikom istraživanja za potrebe rada analizirano je 238 presuda koje se odnose na kazneno djelo silovanja i 100 presuda koje se odnose na kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka (odnosno temeljno kazneno djelo silovanja nakon izmjene Kaznenog zakona iz 2019. godine) svih sudova u Republici Hrvatskoj. Izneseni su u praksi uočeni problemi u odnosu na razgraničenje temeljnog kaznenog djela silovanja (ranije kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka) i kvalificiranog kaznenog djela silovanja. S obzirom na izmijenjeni koncept kaznenih djela protiv spolne slobode i izmjene Kaznenog zakona iz 2019. godine sudska praksa analizirana je i u odnosu na pravni kontinuitet i primjenu blažeg zakona