Rad predstavlja prikaz rezultata provedenog istraživanja na uzorku 10 stručnih radnika zaposlenih u ustanovama socijalne skrbi diljem Hrvatske koji su bili uključeni u dvogodišnju edukaciju za supervizore udomitelja. Cilj navedene edukacije temeljio se na potrebi unapređenja kvalitete djece/mladih smještenih u udomiteljskim obiteljima, kroz unapređenje i stvaranje sustavne i stručne podrške udomiteljima. Cilj ovog istraživanja bio je dobivanje uvida kako stručnjaci koji su bili uključeni u edukaciju za supervizore udomitelja te imaju iskustva sudjelovanja i/ili vođenje supervizije psihosocijalnog rada promišljaju o specifičnostima supervizije udomitelja u odnosu na superviziju psihosocijhalnog rada. Podaci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua, a odgovori su obrađeni postupkom kvalitativne analize tematskog okvira. Rezultati istraživanja pokazuju da sudionici istraživanja vide specifičnost funkcije supervizije udomitelja u pogledu izraženije edukativne komponente u odnosu na superviziju stručnjaka. Ujedno između ostalog, rezultati pokazuju da supervizori udomitelja trebaju imati znanja iz područja supervizije u psihosocijalnom radu i drugih raznih područja relevantnih za udomitelje, odnosno dobro poznavati sustav udomiteljstva, dok je za supervizore stručnjaka istaknuta važnost cjeloživotnog obrzovanja i učenja radi unapređenja postojećih znanja i vještina i stjecanja novih. Možemo zaključiti da postoji potreba za sustavnom podrškom udomiteljima, daljnjim educiranjem supervizora udomitelja radi pružanja sustavne, adekvatne i pravovremene podrške udomiteljima, radi omogućavanja adekvatne skrbi korisnicima i sprečavanja izdvajanja djece iz udomiteljskih obitelji i razvijanja i širenja procesa udomiteljstva.