Ovoj temi, koja se može promatrati s različitih aspekata, pristupa se prvenstveno s pravne strane. Široj javnosti poznata je okolnost da velik broj djece svake pedagoške godine ostane neupisan u ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, iako imaju uvjete za upis, jer za njih nema slobodnog mjesta. Međutim, ovo je samo jedan od problema s kojima se danas suočava rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj, zbog čega se u ovom radu pokušava odgovoriti na pitanje na koji će način svako dijete ostvariti pravo ne samo na mjesto u predškolskoj ustanovi nego pravo na kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Različita međunarodna i nacionalna istraživanja govore u prilog činjenici da je povrat ulaganja u rane faze obrazovanja najviši od svih faza obrazovanja, osobito za djecu u nepovoljnom položaju, a sredstva uložena u rani i predškolski odgoj i obrazovanje predstavljaju ulaganje u ljudski kapital koje donosi veliki povrat, između ostalog manji trošak dječjeg siromaštva, kriminala, te bolje ishode u daljnjem obrazovanju. Cilj ovog rada je pokušati utvrditi što je i na kojim razinama moguće poduzeti da bi sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bio dostupniji, priuštiviji, kvalitetniji i pravedniji za svu djecu jer kao što poručuju Ženevska deklaracija o pravima djeteta i Deklaracija o pravima djeteta ljudska vrsta duguje djetetu ono najbolje što ima.