Poremećaji hranjenja pripadaju u najčešće psihičke poremećaje i povezani su s brojnim zdravstvenim posljedicama za osobu, uključujući i rizik od smrti. Učestalost poremećaja hranjenja sve više raste, a posebno među adolescentima. Kad se radi o poremećajima hranjenja, adolescente možemo sagledati kao posebnu skupinu koja je zbog raznih specifičnosti životnog perioda u kojem se nalazi (razdoblje intenzivne fizičke, seksualne, emocionalne, psihosocijalne i kognitivne promjene) u većem riziku od razvijanja simptoma. U razdoblju adolescencije općenito je često zadirkivanje, pa je tako učestalo i zadirkivanje vezano uz nečiji izgled, debljinu i sl, a i mnogi odrasli su skloni djeci i adolescentima davati komentare vezane uz tjelesni izgled i težinu. Kao što ćemo kasnije pokazati, izloženost negativnim komentarima o izgledu i težini povezana je s povećanim rizikom za razvoj poremećaja hranjenja, ali i općenito nezadovoljstvo tijelom, te slabijim općim psihološkim funkcioniranjem. Poremećaji hranjenja najčešće se prvi put javljaju upravo u ovoj dobnoj skupini. Imajući navedeno na umu, adolescencija je svakako period u kojem bi se trebalo pojačano usmjeriti na preventivni rad na ovom području. Unatoč navedenom, pa i brojnoj literaturi koja je dostupna na ovu temu, i dalje ostaje dojam da su poremećaji hranjenja tema o kojoj se ne priča puno i to zbog raznih čimbenika: srama, straha od nerazumijevanja i banaliziranja poremećaja, osjećaja krivnje, nedovoljnog znanja o temi, i sl. Iako interes stručnjaka raste, on je i dalje nedostatan u odnosu na rast poremećaja hranjenja, ali i na njihove posljedice. Dojam je da u Hrvatskoj ne postoji stvaran interes za ovu populaciju, uz eventualnu iznimku fokusa na pretilosti, te je potrebno širiti svijest o navedenim poremećajima te djelovati multidisciplinarno. Trenutno postoje inicijative pojedinih stručnjaka i udruga, ali nužno je ozbiljnije posvećivanje ovom problemu. Cilj ovog preglednog rada jest prikazati, usporediti i analizirati najznačajnije relevantne znanstvene i stručne spoznaje o poremećajima hranjenja kod adolescenata te dati uvid u preventivne mjere te tretmanske intervencije koje se koriste u liječenju. Ovim radom se također želi problematizirati mjere koje se poduzimaju, istaknuti potrebu razvijanja ovog područja te se osvrnuti na važnost interdisciplinarnog pristupa pa u tom smislu i na značajnije bavljenje ovom problematikom unutar profesije socijalne pedagogije.