Ideja o temi ovog rada je poizašla kao odgovor na pitanja koja su se pojavljivala u mom radu s nezaposlenim osobama s invaliditetom u području zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije. Istraživanje je napravljeno sa svrhom boljeg razumijevanja nezaposlenih osoba s invaliditetom odnosno utjecaja nezaposlenosti na mentalno zdravlje osoba s invaliditetom. Cilj istraživanja je bio, dobiti uvid o utjecaju nezaposlenosti na mentalno zdravlje osoba s invaliditetom te u skladu s tim su postavljena tri istraživačka pitanja: 1. Kakva su iskustva nezaposlenih osoba s invaliditetom o nezaposlenosti?, 2. Koje su perspektive nezaposlenih osoba s invaliditetom o nezaposlenosti kao riziku mentalnog zdravlja?, 3. Koje posljedice ima nezaposlenost na mentalno zdravlje nezaposlenih osoba s invaliditetom?. U istraživanju je primjenjen kvalitativni pristup istraživanja, točnije polustrukturirani intervju kako bi se mogao dobiti dublji uvid u problematiku i kako bi se moglo dobiti što više i detaljnije informacije o temi. Podaci su obrađeni metodom tematske analize. Dobiveni rezultati pokazali su kako se sudionici koji su osobe s invaliditetom s nezaposlenošću suočavaju emocijama, nasuprot usmjeravanjem na problem, te na isti način čuvaju svoje mentalno zdravlje. Nezaposlenost kao dodatni stigmatizirajući faktor na mentalno zdravlje djeluje kao otegotna okolnost i tako narušava mentalno zdravlje pojedinca, kao i sliku koju pojedinac ima o samom sebi. Rezultati su pokazali faktore/činitelje koje služe očuvanju mentalnog zdravlja u periodima nezaposlenosti osoba s invaliditetom. Razmatranjem dobivenih rezultata može se zaključiti kako je za osobe s invaliditetom ključan sveobuhvatan, individualizirani, psihosocijalni pristup. Nije dovoljno raditi na samoj aktivaciji na tržištu rada, potrebno je razumjeti dublje nezaposlenost i njezin mogući utjecaj na nezaposlenu osobu s invaliditetom