Činjenica je da se djeca pojavljuju kao svjedoci brojnih kaznenih djela. Svjedočenje kod djece može izazvati sekundarnu viktimizaciju i traumatizaciju što na njih štetno djeluje u svim segmentima rasta i razvoja. Zbog toga je djecu kada se nađu u ulozi svjedoka (često paralelno i žrtve) u kaznenom postupku potrebno zaštititi. Mnogi međunarodni dokumenti o pravima djece obvezuju ili daju smjernice državama u kreiranju maloljetničkog pravosuđa vezano uz zaštitu djece svjedoka. Postavlja se pitanje, kako je u RH kazneni postupak organiziran da štiti dijete kao ranjivog svjedoka. Koje to dužnosti i prava ima dijete kao ranjivi svjedok u usporedbi s punoljetnim svjedocima. Tko, kako, i u kojim uvjetima ispituje dijete svjedoka, koliko je važna uloga stručnjaka izvanpravne struke (psihologa, psihijatra) kada se u ulozi svjedoka pojavi dijete i kako stručna osoba provodi forenzični postupovni intervju da bi spriječila sekundarnu viktimizaciju ali i dobila relevantnu izjavu djeteta svjedoka. Postavlja se i pitanje koliko je dijete vjerodostojan svjedok s obzirom na njegove psihofizičke sposobnosti te na temelju koji će kriterija sud ocijeniti djetetov iskaz kao vjerodostojan i uzeti ga kao dokazni materijal.