Ovaj rad nudi osvrt na proces razvoda braka koji donosi brojne životne promjene, što zahtijeva prilagodbu, i roditelja i djece. O čimbenicima, tj. o moderatorima i medijatorima ovisi kakve će biti posljedice i prilagodba djece na razvod roditelja. U situacijama neadekvatne i nedostatne podrške iz okoline, kod određenog broja djece razvijaju se brojne internalizirane i eksternalizirane poteškoće. Nakon razvoda braka odnos između roditelja ne prestaje nego se nastavlja kroz neraskidiv odnos, kao što je suroditeljski odnos nakon razvoda braka koji je složeniji i zahtjevniji. Kvalitetan suroditeljski odnos nakon razvoda braka važna je odrednica dobrobiti djece. Suroditeljstvo nakon razvoda braka često je izvor sukoba između roditelja, a obiteljska medijacija je prepoznata kao djelotvorna usluga u rješavanju sukoba s kojima se roditelji suočavaju nakon razvoda braka. U Hrvatskoj svijest o djelotvornosti obiteljske medijacije nije u dovoljnoj mjeri prisutna u javnosti i profesionalnoj zajednici, unatoč blagodatima i prednostima obiteljske medijacije, osobito ne u slučajevima sukoba na području suroditeljstva nakon razvoda braka i u dvoroditeljskim obiteljima. U radu su prikazana bitna obilježja procesa razvoda braka i suroditeljstva nakon razvoda braka kao i obilježja obiteljske medijacije, što je povezano sa stručnim iskustvom stečenim tijekom rada na predmetima obiteljsko-pravne zaštite te tijekom provedbe procesa obiteljske medijacije.