Obiteljska medijacija usmjerena je na pomoć u rješavanju obiteljskih sukoba. Obiteljski medijatori imaju vrlo stresnu društvenu ulogu i posao koji većinom provode samostalno, često u emotivno napetim situacijama. Njihovi zadaci i odgovornosti često su neshvaćeni kako od strane sudionika medijacije tako i od onih koji ih na medijaciju upućuju obzirom da je obiteljska medijacija dostupna tek nekoliko godina. Kao i kod većine pomagačkih zanimanja i obiteljski medijatori suočavaju se sa mnogim izazovnim i stresnim situacijama, što može negativno utjecati na njihovo mentalno zdravlje i dovesti do sagorijevanja. Sagorijevanje se odnosi na stanje psihičke i emocionalne iscrpljenosti, koje smanjuje produktivnost na poslu, a javlja se zbog neusklađenosti između ideja, ciljeva i zadataka koje posao donosi, uzrokujući kronični stres i napetosti u pokušaju uspješnog izvršavanja zadataka. Zbog navedenih razloga, potrebno je razvijati alate koji bi povećali otpornost obiteljskih medijatora sa izazovima s kojima se susreću. Kvalitetna briga o sebi bitna je za sva pomagačka zanimanja pa tako i za obiteljske medijatore. Metode samopomoći mogu biti od velike važnosti za promicanje zdravog funkcioniranja i dobrobit obiteljskih medijatora, a njihova primjena može poboljšati vlastite kompetencije, uspostaviti ravnotežu između privatnog i profesionalnog života te pomoći u izbjegavanju štetnih rizika kojima su izloženi zbog prirode svog posla. Cilj ovog preglednog rada je saznati zašto dolazi do sagorijevanja i steći uvid u strategije samopomoći i njihovo prakticiranje te ispitati moguću podržavajuću ulogu koncepta samopomoći u nošenju sa izazovima same profesije. Ovim radom se također želi dati kritički osvrt na mjere koje se poduzimaju u odnosu na profesiju te predložiti određene mjere za budućnost prakse obiteljske medijacije.