Abstract | Maloljetničko kazneno pravo čini poseban dio u okviru kaznenog prava. Sastoji se od materijalnog, procesnog i izvršnog dijela, a ovaj rad posebnu pažnju posvećuje materijalnom dijelu. Još u prošlom stoljeću uvidjela se potreba posebnog tretmana maloljetnika zbog njihovog različitog psihofizičkog razvoja i uopće mogućnosti shvaćanja počinjenog kaznenog djela. Brojni pravni akti iz tog razdoblja potvrđuju da je poseban naglasak bio na drugačijem postupku i sankcijama izrečenim maloljetnicima.
Danas je zadržan taj poseban tretman maloljetnika te se on samo još više proširuje. Posebna pažnja koja se posvećuje maloljetnicima vidljiva je i u brojim istraživanjima kojima se nastoje dokučiti uzroci maloljetničke delinkvencija. Nadalje, iz statističkih podataka koji se odnose na maloljetnike možemo primijetiti da iako je broj prijavljenih maloljetnih počinitelja u porastu, s druge strane, broj osuđenih maloljetnika se smanjuje. Takvi rezultati najviše su odraz načela svrhovitosti zbog kojeg protiv mnogo maloljetnika uopće nije pokrenut kazneni postupak.
Glavni izvor prava za maloljetne počinitelje kaznenih djela je Zakon o sudovima za mladež koji uređuje i materijalne i procesne odredbe. U materijalnopravnom dijelu Zakon o sudovima za mladež najviše uređuje sankcije za maloljetnike (odgojne mjere i kaznu maloljetničkog zatvora) koje predstavljaju bitnu razliku u odnosu na sankcije, tj. kazne za odrasle počinitelje.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti dobnoj granici maloljetnika koja je danas određena formalno, odnosno prema navršenim godinama počinitelja, neovisno o subjektivnim elementima počinjenja kaznenog djela u svakom konkretnom slučaju. |
Abstract (english) | Juvenile criminal law is a separate part of criminal law. It consists of material, procedural and executive part, and this paper pays special attention to the material part. Already in the last century, the need for special treatment of juveniles was seen due to their different psychophysical development and the general possibility of understanding the committed criminal act. Numerous legal acts from that period confirm that special emphasis was placed on a different procedure and sanctions imposed on minors.
Today, that special treatment of minors has been maintained and is only being expanded even more. The special attention paid to juveniles is also visible in numerous researches that seek to find out the causes of juvenile delinquency. Furthermore, from statistical data related to juveniles, we can note that although the number of reported juvenile offenders is increasing, on the other hand, the number of convicted juveniles is decreasing. Such results are mostly a reflection of the principle of expediency, which is why many minors have not been prosecuted at all.
The main source of law for juvenile offenders is the Juvenile Courts Act, which regulates both material and procedural provisions. In the substantive legal part, the Juvenile Courts Act mainly regulates sanctions for juveniles (educational measures and juvenile prison sentences), which represent a significant difference compared to sanctions, i.e. sentences for adult offenders.
Special attention should be paid to the age limit of minors, which today is determined formally, that is, according to the age of the perpetrator, regardless of the subjective elements of the commission of the crime in each specific case. |