Istraživanje se bavi tjeskobom od smrti kod osoba sa shizofrenijom, proučavajući kako se tjeskoba manifestira i koje strategije se koriste za suočavanje s njom. Korištena je metoda kvalitativnog istraživanja putem polustrukturiranog intervjua primjenjujući kriterijski uzorak. Kao metoda analize podataka korištena je tematska analiza. Rezultati pokazuju da iako mnogi sudionici na početku navode kako ne osjećaju tjeskobu od smrti, većina njih ipak doživljava različite oblike tjeskobe, straha ili tuge povezane s nekim aspektom smrti. Rezultati istraživanja pokazuju kako religioznost i duhovnost igraju ključnu ulogu u smanjenju tjeskobe od smrti. Oni koji vjeruju u postojanje života nakon smrti navode manje negativnih emocija u usporedbi s onima koji nemaju takva uvjerenja. Ovaj faktor sugerira potrebu za uključivanjem religijskih i duhovnih elemenata u terapijski rad s osobama sa shizofrenijom. Ponašanja koja pomažu u smanjenju tjeskobe uključuju kretanje i boravak u prirodi, molitvu, opreznost u svakodnevnom životu, te izražavanje emocija kroz plakanje. Socijalna podrška se pokazala važnom, posebice s članovima obitelji, te su mnogi sudionici istaknuli potrebu za razgovorom o smrti iako sa svojim psihijatrima i zaposlenicima ustanova socijalne skrbi nisu razgovarali o smrti. Razvojni aspekti tjeskobe od smrti ukazuju na to da je strah od smrti najizraženiji u srednjoj dobi i da žene u odrasloj dobi izražavaju veću tjeskobu od smrti nego muškarci. Istraživanje naglašava važnost holističkog pristupa u pružanju podrške osobama sa shizofrenijom, uključujući religijske uvjerenja, prirodu, socijalnu podršku i otvorenu komunikaciju. U radu je obrađena važnost ove teme za socijalni rad kao nužnu struku u radu s osobama sa shizofrenijom. Rezultati sugeriraju potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se poboljšala kvaliteta života ovih osoba i bolje razumjela tjeskoba od smrti.