Onečišćenje morskog okoliša, pitke vode i obalnih voda globalni je i rastući problem. Svakim danom broj stanovništva raste, a s njim i potražnja za vodom i uslugama vodoopskrbe te pročišćivanja otpadnih voda. Više od 1 milijarde svjetskog stanovništva živi u urbanim obalnim područjima, a više od 15 svjetskih megalopolisa locirano je na obali. Narušavanje kakvoće vode direktno vodi ka narušavanju zdravlja, predstavlja ozbiljnu prijetnju okolišu i kvaliteti života uopće. Turizam, koji je postao najveći gospodarski sektor u svijetu, tome, nažalost, u enormnoj mjeri pridonosi, a predviđa se da će turistički promet do 2025. godine rasti više od 2 bilijuna USD godišnje. Neodrživ način proizvodnje, kolizija između rastuće potražnje za proizvodima i uslugama koje nudi morski okoliš te narušavanja tog okoliša i dalje su alarmantna realnost. Međunarodna je zajednica reagirala kad je ovaj trend i problem počeo rapidno rasti – u drugoj polovici 20. stoljeća. Ujedinjeni narodi su se odavno uključili u djelatnost zaštite mora od onečišćenja. Pri tome osobito važnu ulogu igra Program UN za okoliš (UNEP) te specijalizirana ustanova UN-a – Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organization – IMO), a poglavito njezin Odjel za zaštitu morskog okoliša (Marine Environment Protective Committee – MEPC). U okviru i izvan UN-a doneseno je mnogo dokumenata međunarodnog karaktera koji se bave ovim pitanjem. U ovome radu bit će govora o uzrocima, izvorima i posljedicama onečišćenja morskog okoliša, načelima i međunarodnim standardima zaštite morskog okoliša te pokušajima da se ono spriječi.