Tema ovog završnog rada su stope poreza na dodanu vrijednost i njihova obilježja. Porez na dodanu vrijednost jedan je od oblika poreza na promet, njime se oporezuje promet proizvoda i obavljanje usluga uz naknadu. Prihodi od poreza na dodanu vrijednost čine više od polovice svih poreznih prihoda Republike Hrvatske. Uz poreznu osnovicu, porezne stope predstavljaju drugu bitnu komponentu koja utječe na visinu poreznog opterećenja. Visina porezne stope utječe na količinu sredstava ubranih oporezivanjem od strane države, ali isto tako utječe na ekonomsku snagu poreznog obveznika koja će mu ostati na raspolaganju nakon oporezivanja. Porez na dodanu vrijednost obračunava se po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka oporezivog događaja. U Republici Hrvatskoj u primjeni su dvije snižene stope poreza na dodanu vrijednost, a to su stope od 5% i 13%. Za isporuke svih dobara i usluga koje nisu obuhvaćene sniženim stopama od 5% i 13%, primjenjuje se standardna stopa od 25%. U Europskoj uniji postoje standardna pravila o porezu na dodanu vrijednost. no primjena tih pravila može se razlikovati među zemljama članicama Europske unije. Važno je naglasiti kako je Republika Hrvatska država s jednom od najviših stopa poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji. Visinu standardne stope poreza na dodanu vrijednost od 25% dijelimo s Danskom i Švedskom, a jedina država članica Europske unije koja primjenjuje višu standardnu stopu poreza na dodanu vrijednost od naše jest Mađarska sa stopom poreza na dodanu vrijednost od 27%. Međutim, smatra se kako Republika Hrvatska posjeduje najlošiji životni standard ako ju uspoređujemo s tim državama članicama.