Postupak izgradnje građevina, odnosno izvođenja drugih građevinskih radova koji su predmet ugovora o građenju, kompleksan je i promjenjiv. Glavna karakteristika građevinskih radova očituje se u njihovom dugotrajnom i stupnjevitom izvođenju na koje utječu mnogobrojni prirodni i nepredvidivi rizici. Također, u navedenom procesu sudjeluju razne fizičke i pravne osobe pri čemu je nužno jasno definirati njihova prava i obveze jer se u suprotnom pojavljuju poteškoće ukoliko dođe do promjene tržišta i propisa, a time i standarda koje treba ispuniti. Uz to, imajući na umu kompleksnost pravnog reguliranja, potrebno je u svakom pojedinačnom slučaju konkretizirati opseg odgovornosti ugovornih strana. Na taj način olakšava se i rješavanje eventualnih budućih sporova koji bi se mogli pojaviti među sudionicima. Ugovor o građenju treba tumačiti u svakom pojedinom slučaju, te u duhu onoga što su strane namjeravale ostvariti. Iz navedenog proizlazi da je kvalitetna pravna regulativa ključna kako bi građevinarski sektor predstavljao značajnu gospodarsku granu RH te na sebe vezao njene brojne potencijale. Konačno, kvalitetom prostornog oblikovanja i građenja izravno se utječe i na kvalitetu izgrađenog prostora, odnosno na ostvarenje društvenih, gospodarskih i kulturoloških uvjeta života.