U periodu od uvođenja obiteljske medijacije u hrvatskom zakonodavstvu do danas dogodile su se i dalje se događaju intenzivne društvene promjene posredstvom globalizacije koje prate migracije te je očekivano da će sudionici obiteljske medijacije biti iz različitih kulturnih konteksta, kao i da će neki obiteljski sukobi biti povezani ili čak proizlaziti iz kulturalnih različitosti članova obitelji. Razvodi, prekidi izvanbračnih zajednica će imati međunarodni element. Obiteljski medijatori trebaju raditi na razvoju specifičnih multikulturnih kompetencija, od razvoja znanja o kulturalnim specifičnostima te usvajanja specifičnih pristupa kojim odražavaju kulturalnu osjetljivost i kulturalnu kompetentnost. Sve intenzivnije migracije dovode do međusobnog utjecaja kultura uz tehnološku povezanost koja donosi novu dimenziju svakodnevnom životu i rješavanju sukoba. Različite kulture na različit način doživljavaju sukobe i način njihovog razrješenja, što je važno za medijatore čiji su sudionici pripadnici drugih kultura. Osim poimanja sukoba, kultura utječe i na roditeljstvo pa i roditeljske sukobe. Sve ovo dovodi pred obiteljske medijatore etičke izazove, osobito one o neutralnosti i prihvaćanja različitosti, kao temeljnim načelima obiteljske medijacije. Razvoj kulturalnih kompetencija je neizostavni dio profesionalnog razvoja obiteljskih medijatora. Multikulturalna kompetencija znači da je pomagač u stanju efikasno i s poštovanjem odgovoriti potrebama klijenta različitih kultura. Ona uključuje kulturnu svijest, senzibilnost, poštovanje, primjerenu komunikaciju, prilagodljivost i inkluzivnost. Kada dođe do međunarodne roditeljske otmice djece provedba obiteljske medijacije je preporučena intervencija za koju obiteljski medijator treba biti dodatno educiran.