Za pisanje svog diplomskog rada kao temu sam odabrala pitanje ovlasti uprave za zastupanje trgovačkih društava, konkretnije, društava kapitala (dioničkog društva i društva za ograničenom odgovornošću). Pravne osobe mogu sudjelovati u pravnom prometu samo ako relevantne radnje za njih poduzimaju fizičke osobe. Društva kapitala su pravne osobe i kao takve ne mogu samostalno sudjelovati u pravnom prometu, poduzimati pravne radnje niti sklapati pravne poslove. Za poduzimanje navedenih radnji moraju imati ovlaštenog zastupnika. Zastupnik je s jedne strane ovlašten poduzimati pravne radnje koje se u tom slučaju smatraju radnjama same pravne osobe. S druge strane prema zastupniku se također poduzimaju radnje druge strane koje imaju posredan ili neposredan učinak za samu pravnu osobu. Kada trgovačko društvo nebi imalo zastupnika bilo bi nemoguće ostvariti postavljene ciljeve i uopće voditi poslovanje zbog kojeg je i osnovano. Zastupnici trgovačkih društava općenito su u pravilu njihova tijela, određena statutom ili drugim općim aktom odnosno supsidijarnim zakonskim pravilima. Zastupnik trgovačkog društva može se odrediti po nekoliko različitih osnova. Sve osnove koje se javljaju u teoriji i provode u praksi navedene su i ukratko analizirane na stranicama rada. Najvažnija osnova za određivanje zastupnika je sam zakon. Konkretnije u ovoj temi to je Zakon o trgovačkim društvima. Zakon je taj koji točno propisuje koje su to osobe ovlaštene za zastupanje pojedinog oblika trgovačkog društva, ne samo društva kapitala već i društva osoba. Zakonski zastupnik dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću je uprava društva. Osim ovlaštenja za zastupanje zakon točno propisuje način obavljanja radnji zastupanja kao i ograničenja ovlasti uprave, što je dalje razrađeno i objašnjeno kroz navedena poglavlja i potpoglavlja.