Pravo stranke na pravni lijek jedno je od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i jedno od temeljnih načela upravnog postupka. U radu se razmatra ponajprije što općenito označava pojam načelo, a potom se problematizira i njegovo značenje u pravnim okvirima, uz naznaku njegovog položaja i važnosti. Dalje se navode i ukratko objašnjavaju načela u upravnom postupku; prikazuje se koja načela poznaje današnji Zakon o općem upravnom postupku uz naznaku koja su načela uvedena tek tim zakonom, a koja su poznata od prije. U radu se razmatraju i razlike u načinu na koji je pravo stranke na pravni lijek, kao načelo upravnog postupka, bilo uređeno Zakonom o općem upravnom postupku iz 1991. godine i kako ga uređuje danas važeći zakon. U radu se daje i tablični prikaz broja odredbi i članaka uz navođenje broja koji otpada na pojedini dio Zakona o općem upravnom postupku. Posebna pozornost posvećena je pravu stranke na pravni lijek u upravnom postupku. U skladu s tim detaljnije se govori o pravnim lijekovima koji predstavljaju ostvarenje prava na pravni lijek i koje zakon stavlja na raspolaganje stranci kako bi ostvarila zaštitu svojih prava i pravnih interesa. Govori se tako o žalbi, prigovoru i izvanrednim pravnim lijekovima. Prikazom navedenih pravnih lijekova dodatno se naglašava važnost prava na pravni lijek u upravnom postupku i njegov doprinos pravilnom i zakonitom radu javnopravnih tijela.