U ovom radu predstavljen je problem sustava ustrojstva vlasti i čistih modela sustava, odnosno jesu li oni zaista potrebni i što stoji iza takvih inicijativa. Hrvatska je kroz ustavni razvitak prošla kroz polupredsjednički i parlamentarni sustav pa je u radu pokazano kako su ti sustavi odgovorili na ciljeve koje ima svaki sustav ustrojstva vlasti- uspostaviti ravnotežu između odgovorne i istovremeno efikasne izvršne vlasti. U sadašnjem sustavu predsjednik je ipak zadržao određene ovlasti za koje zagovornici prelaska u čisti parlamentarizam smatraju da su suvišne. Kohabitacija između predsjednika vlade i predsjednika države koja je uspostavljena ustavnim promjenama 2000. godine sa sobom nosi određene probleme. U svakoj od njih su oni analizirani te su navedeni zahtjevi koji će se pred sustavom postavljati u budućnosti. Temeljno načelo u sadašnjem sustavu ustrojstva vlasti je načelo diobe vlasti koje omogućava uzajamne provjere i ravnoteže temeljnih državnih tijela. Političke stranke i politička opredijeljenost, međutim, imaju veliki utjecaj na efikasno djelovanje aktualnog sustava. Treba li, dakle, institucija predsjednika Republike biti samo formalnost ili nužan korektiv izvršne vlasti, pitanje je koje će se neminovno postavljati prilikom slijedećih inicijativa za ustavnim promjenama. Zagovornici prelaska u čisti parlamentarni sustav skloniji su mišljenju da Hrvatska treba napustiti ovakav hibridni model te da predsjednik Republike treba imati sužene ovlasti. Također se javljaju inicijative da bi se predsjednika Republike trebalo birati u parlamentu, a ne na neposrednim izborima te da bi predsjednik Republike mandat za sastavljanje vlade trebao povjeriti stranci koja je relativni izborni pobjednik. U radu je analizirano kakve konotacije to ima na politički sustav u cijelosti. Na kraju, objašnjeno je što ustvari stoji iza inicijativa za čistoćom sustava te odgovara li ovakav hibridni model zahjevima što ga postavlja zahtjev odgovorne i efikasne izvršne vlasti.