Iako sigurnost država, odnosno nacionalna sigurnost postoji otkako postoje i države, sam pojam nacionalne sigurnosti novijeg je datuma. Pojam se prvi put koristio u SAD- u i u uporabi je od 40- ih godina 20. stoljeća. Pritom treba naglasiti da je temeljni uvjet i cilj svake državne politike opstanak države i društva, a uvjet opstanka države i društva je njihova sigurnost. Nacija ima sigurnost kada ne mora žrtvovati svoje legitimne interese kako bi izbjegla rat i kada je sposobna očuvati ih ratom ako bude izazvana. Nacionalna sigurnost treba osigurati stanje u kojem će biti osigurana sloboda države i društva, teritorijalni integritet i suverenitet države u okvirima međunarodno prihvaćenih aranžmana, politička i socijalna stabilnost društva i države, stabilan javni poredak i osobna sigurnost građana te zdravi i stabilni ekološki uvjeti. Pojam međunarodne sigurnosti nije jednoznačno određen, međutim zajedničko svim definicijama je da je u njihovom središtu sigurnost međunarodnog poretka. Međunarodna sigurnost podrazumijeva stanje u kojem države i narodi mogu bez rata i drugih sukoba koji su opasni za svjetski mir i slobodu, neovisnost i teritorijalni integritet država, ostvarivati međunarodne političke, gospodarske, kulturne i druge odnose. Drugim riječima to je stanje u kojem države nemaju bojazan od agresije od strane druge države ili država. Organizirani kriminalitet kao ugroza sigurnosti nije nastao niotkuda, iz vedra neba, pogotovo u današnjem sofisticiranom obliku. Njegov razvoj traje stoljećima i svakim danom jača, a posebno tamo gdje tijela progona ne djeluju ili je njihovo djelovanje nedovoljno u njegovom suzbijanju. Organiziranom kriminalu u prilog idu nedovoljna učinkovitost institucija i tijela državne kontrole, ratna i poratna stanja, političko - gospodarska tranzicija, neodgovarajući pravni propisi, nekompetentan kadar itd. Kriminalne skupine sve su fleksibilnije i decentraliziranije , prilagođavaju se okružju, novim okolnostima i tržištu. Dolazi do isprepletenosti organiziranog kriminala pa tako krijumčarenje ljudi prelazi u trgovinu, prostituciju ili u tjeranje na prodaju droge zbog otplate duga.Trgovanje ljudima jedan je od najvećih zločina našeg doba koji se manifestira kao moderni oblik ropstva jer se u pravilu žrtva nalazi u ropskom položaju u odnosu na počinitelja. To je ujedno i jedan od najprofitabilnijih oblika organiziranog kriminala i vjeruje se da je po važnosti, zbog niskog rizika i visokog profita, odmah iza trgovine drogom i oružjem.