Bit pravne zaštite posjeda nalazi se u zaštiti od samovlasti, odnosno u sprječavanju nasilja s ciljem održavanja javnog reda i društvenog poretka. Zbog toga se pravna zaštita posjeda provlači kroz različite pravne sustave od samih početaka njihova nastajanja. U ovom sam radu nastojala iznijeti većinu relevantnih činjenica u svezi posjeda i njegove zaštite te poneke probleme s kojima se suočava sudska praksa prilikom rješavanja pojedinih slučajeva. U djelu rada o privremenim mjerama nastojala sam ukazati na to da one u sebi nose iste specifičnosti kao i parnični postupak iz kojeg izviru, te smatram da sudovi prilikom odlučivanja o privremenim mjerama u parnicama zbog smetanja posjeda najviše vode računa o prirodi toga postupka, njegovoj hitnosti i ograničenom trajanju pružene pravne zaštite. Ali i na razloge zbog kojih se privremena mjera može donijeti i koja se dobra pravnog postupka njima štite. Tijekom istraživanja naišla sam i na neke prijepore u pogledu prekluzivnih rokova u kojem se slučaju praksa još uvijek nije ustalila, što neminovno dovodi do relativne pravne nesigurnosti. Dok u slučaju nepravodobne tužbe zbog smetanja posjeda još uvijek nije sigurno kakva će odluka biti donesena jer sudska praksa nije razvila pokazatelje u kojim će slučajevima tužbu odbaciti, a u kojima će ju odbiti.