Abstract | Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima došlo je do temeljite izmjene instituta vlasništva u Republici Hrvatskoj. Tim promjenama je u potpunosti izmijenjen sustav upravljanja stvarju koja je predmet suvlasništva, a posebno nekretnine. Stari sustav solidarnosti je zamijenjen novim sustavom u kojem se imenuje osoba upravitelja koja obavlja poslove za suvlasnike, a odnosi između suvlasnika se uređuju međuvlasničkim ugovorom. Sada s jedne strane stoji upravitelj, najčešće pravna osoba, a s druge strane su suvlasnici. Obje strane su u većini slučajeva nezadovoljne ponašanjem druge strane, a posljedica je to nerazumijevanja instituta upravitelja zgrade, koji je punomoćnik, kao i nepoznavanja mogućnosti koje ZV nudi. Naime, postoje moguća sustava upravljanja zgradom, interni i eksterni sustav. Interni sustav ili sustav samoupravljanja omogućuje imenovanje jednog od suvlasnika za upravitelja, nije protivan ZV-u, a za nekretnine koje imaju manji broj suvlasnika je znatno pogodniji od imenovanja pravne osobe za upravitelja. Drugi model je model eksternog upravljanja koji podrazumijeva imenovanje pravne osobe za upravitelja, odnosno imenovanje treće fizičke osobe, izvan kruga suvlasnika za upravitelja, a ono što je bitno je da je riječ o osobi koja se bavi poslovima upravljanja kao svojom djelatnošću. Taj model je znatno povoljniji za zgrade s većim brojem suvlasnika, u kojima jedna osoba kojoj to nije djelatnost ne bi mogla obavljati sve poslove, niti zadovoljiti potrebe suvlasnika. No, glavni problem je odnos i samih upravitelja prema suvlasnicima, ali i suvlasnika prema vlastitoj zgradi. Ono što je stari sustav solidarnosti ostavio je nebriga suvlasnika za zajedničke dijelove i uređaje zgrade. S druge strane stoje upravitelji, koji ne žele shvatiti da su oni punomoćnici, nalogoprimci suvlasnika, te da moraju ispunjavati zahtjeve suvlasnika, pazeći pritom na vlastitu odgovornost.Ono što se čini prihvatljivim za sad jest inzistiranje na dodatnom obrazovanju upravitelja, te informiranju suvlasnika, kako bi obje strane postale svjesne svoje uloge. |