Svoj diplomski rad započela sam zbivanjima u Europi, te najvažnije u Ugarskoj i Austriji. Zbivanja u Austriji bila su okidač početka revolucije u Hrvatskoj. Važno je objasniti položaj Banske Hrvatske u sklopu Ugarske i Habsburške Monarhije da bi na temelju toga mogli razumijeti što je zapravo hrvatski narod želio i koji su razlozi društvenih previranja i pokreta. Jedinstvo Monarhije ogledalo se u osobi vladara i centralizaciji državnih poslova: vojnih, financijskih i vanjskih. Hrvatsko područje bilo je podjeljeno na nekoliko cjelina i činilo je Trojednu Kraljevinu. Prvi dio bila je Banska Hrvatska, zatim Vojna Granica i Dalmacija. Dalmacija je od svih bila najodvojenija. Banska Hrvatska zauzimala je i dio Slavonije, a Vojna Granica bila je centralizirana i kontrolirana od strane Beča. Ključni problem je bio što Hrvatska nije imala Vladu i bila je podređena Ugarskom namjesničkom vijeću i vladi u Beču. Hrvatsko-ugarski sukobi odvijali su se kroz Sabore od 1790- 1848. Početak revolucije vezan je uz proglašenje Zakona o ministarstvu kojim Mađari osnivaju vladu nadležnu i za Hrvatsku. Nakon toga Narodna stranka na Velikoj narodnoj skupštini donosi 22 točke Želja Naroda, a potom i Zahtijevanja Naroda koja predstavljaju program Narodne stranke i glavna načela djelovanja Hrvatskog sabora 1848. To je bio prvi barem djelomični predstavnički sabor. Na saboru su donesene odluke o imenovanju Jelačića za hrvatskog bana, ukidanju kmetstva, formiraju Banskog vijeća, prekidu odnosa sa Ugarskom i određenju položaja prema Austriji. Sabor je naglo prekinuo svoje zasijedanje, temeljna pitanja nisu do kraja bila definirana, ali su ipak doneseni zaključci koji su predstavljali putokaz u kojem bi smjeru hrvatska službena politika trebala ići.