U ovom radu obrađena je tema organizacije osnovih modela ustrojstva najviših državnih organa vlasti kroz komparativne primjere njihove primjene u pojedinim državama s istaknutim značajkama svakog od njih te njihove komparativne prednosti i nedostaci. Također, paralelno uz ustrojstvo vlasti prikazano je i ostvarivanje zahtjeva za ovodgovornošću vlasti kao nužnog zahtjeva suvremenog društva kojima se ostvaruju zahtjevi za demokracijom i efikasnom obnašanju javne vlasti. Organizacija temeljnih organa vlasti temelji se na načelu diobe vlasti te će se sukladno tome, u radu demonstrirati nužnost odvajanja pojedinih grana vlasti; izvršne, zakonodavne i sudbene s namjerom spriječavanja njene koncentracije u jednom tijelu kako bi se onemogućile zlouporabe neograničene vlasti i postigao cilj nepristranog obavljanja vlasti, odnosno poslova u javnom interesu kako bi se time osigurali univerzalni zahtjevi suvremenih demokratskih društava. Temeljni modeli suvremenih oblika organizacije vlasti su: sustav predsjedničke vlade, sustav skupštinske vlade i sustav parlamentarne vlade u nekoliko njenih inačica među kojima je najčešće primijenjen polupredsjednički sustav. Uz ustrojstvo vlasti prikazani su i mehanizmi ostvarivanja političke odgovornosti vlade te obim u kojemu je ta odgovornost postignuta u zbilji. Neovisno o postojećim mehanizma njihova ostvarenja, sve države, u manjem ili većem obimu suočavaju se s problemima zlouporabe vlasti kroz različite oblike i indekse političke korupcije pa se pitanje političke odgovornosti vlade pojavljuje kao ključan prioritet u rješavanju na globalnom nivou.