Kroz institut upravnog spora osigurava se nadzor zakonitosti upravnih akata, što je u Republici Hrvatskoj sukladno ustavnom članku 19.stavak 2. kojim se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Upravni spor se javlja još u 19. stoljeću i predstavlja nadzornu djelatnost sudova koji ocjenjuju postupa li uprava u granicama zakonom joj dodijeljenih ovlasti. Cilj ovoga rada bio je prikazati kako je tekao razvoj upravnog sudstva u Hrvatskoj kroz povijest, točnije od razdoblja kad je Hrvatska bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije pa sve do njezina osamostaljenja početkom devedesetih godina, a nakon toga u razdoblju pripreme za ulazak u Europsku Uniju kada je upravno sudstvo bilo potrebno prilagoditi europskim standardima. Možda čak i poseban značaj za upravno sudstvo je u tom razdoblju, osobito 2010. godine kada se donosi novi Zakon o upravnim sporovima. Među novostima koje je donio on, ali i njegove kasnije novele posebno treba istaknuti uvođenje dvostupanjskom upravnog sudovanja, spor pune jurisdikcije kao pravilo, liberalizaciju tzv.'filtera za žalbe' , novo uređenje troškova upravnog spora koje stranke upravnog spora stavlja u ravnopravan položaji i sl., a sve to sve s ciljem unaprijeđenja kvalitete upravnog sudovanja, povećanja efikasnosti u radu upravnih sudova i osiguranja što bolje zaštite prava i interesa građana od nezakonitog postupanja javnopravnih tijela.