Predmet ovoga rada je Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude u upravnom sporu. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je izvanredan pravni lijek koji u Republici Hrvatskoj postoji tek od 2012. godine. Uveden je stupanjem na snagu novog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 143/2012), a reguliran je posebnom glavom Zakona o upravnim sporovima (glava treća) u zakonskim odredbama čl. 78. ZUS-a. Do 2012. godine, do tada važeći Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/2010) poznavao je kao izvanredni pravni lijek u upravnom sporu, osim obnove postupka, i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Zahtjev za zaštitu zakonitosti određeni autori izjednačuju sa Zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Međutim, iako postoje sličnosti između ova dva izvanredna pravna lijeka, ne može se reći da je riječ o istom pravnom sredstvu. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je izvanredan pravni lijek kojim se strankama posredno omogućuje zaštita njihovih prava i pravnih interesa jer Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Vrhovnom sudu podnosi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, a ne sama stranka, osim u slučaju da je stranka u prethodno pravomoćno okončanom upravnom sporu bilo samo Državno odvjetništvo. Međutim, Zahtjev zamišljen kao "vrhunac" pravne zaštite prava i pravnih interesa stranaka u upravnom sporu od djelovanja nezakonitih pravomoćnih presuda, zbog neprecizne zakonske regulacije i davanja isključivih ovlaštenja na podnošenje Zahtjeva DORH- u, nije se pokazao kao najbolje rješenje u praksi. U velikom broju slučajeva riječ je zapravo o Zakonom zajamčenoj pravnoj zaštiti stranaka iz pravomoćno okončanog upravnog spora koja se u stvarnosti ne može realizirati. Postavlja se pitanje svrhe takve pravne zaštite.