U rizičnim obiteljskim situacijama ugrožen je niz prava djeteta. Država je dužna pružiti pomoć takvim obiteljima i učiniti dostupnim širok raspon oblika podrške u zajednici. Mjere obiteljskopravne zaštite u Republici Hrvatskoj uređene su Obiteljskim zakonom. Suzuju roditeljsku skrb, a smisao je zaštita djetetove dobrobiti promjenom ponašanja roditelja. U nadležnosti su centra za socijalnu skrb i suda. Koju mjeru izreći ovisi o stručnosti i prosudbi nadležnog tijela. Centri za socijalnu skrb dužni su štititi prava djece odlukama usklađenim sa njihovim najboljim interesom. Nerijetko su interesi i potrebe djeteta suprotne potrebama roditelja, što može dovesti do kršenja različitih prava djeteta. Temeljni dio rada sadrži prikaz i analizu presuda Europskoga suda za ljudska prava donesenih u postupcima vođenim protiv Republike Hrvatske, vezanim uz postupke vođene pred centrima za socijalnu skrb Republike Hrvatske u kojima su predmet rada bila pojedina prava djece. U radu je primijenjena kvalitativna metoda istraživanja analize studije slučaja, dostupnih presuda Europskog suda suda za ljudska prava. Pritom, naglasak je stavljen na propuste u radu centara za socijalnu skrb Republike Hrvatske na koje je Europski sud ukazao u vođenim postupcima, primjere dobre prakse i preporuke Europskog suda Republici Hrvatskoj, a sve kako bi se ukazalo do kojih propusta i zašto dolazi u postupcima obiteljskopravne zaštite i time dobio temelj za pružanje adekvatnije podrške obitelji. Uočeno je da je Republika Hrvatska do sada izgubila sve sudske postupke koji su bili u razmatranju Europskog suda za ljudska prava, a nalazili su se u nadležnosti centara za socijalnu skrb. Pokazalo se da je u najvećem broju slučajeva to posljedica propusta u radu vezanih uz način primjene odredaba važećih postupovnih i obiteljskopravnih propisa, ali i posljedica nefunkcionalnosti samog sustava, budući da se često ne primjenjuju sve raspoložive mjere. Ujedno, nadležna tijela nedovoljno poznaju praksu Europskog suda za ljudska prava te je tako još uvijek nerijetko propuštaju i primijeniti u svom radu. Stoga, kako bi se otklonili budući postupci pred Europskim sudom i osigurala veća razina zaštite prava djeteta u postojećem sustavu, zasigurno je nužno ulagati i u kontinuiranu edukaciju stručnjaka koji rade sa obiteljima i djecom i usklađivanje domaće prakse sa konvencijskim zahtjevima.