Pitanje međunarodnopravne odgovornosti međunarodnih organizacija bilo je iznimno važno urediti s obzirom na njihov međunarodnopravni subjektivitet. Naime, prihvatimo li tezu da međunarodne organizacije imaju pravnu osobnost koja je odvojena od osobnosti njihovih članica, to znači da su one sposobne biti ne samo nositelji prava već i obveza, ali i da su sposobne prekršiti te obveze te za njih odgovarati. Pretpostavke i ograničenja njihove odgovornosti uredila je Komisija za međunarodno pravo u Nacrtu članaka o odgovornosti međunarodnih organizacija za međunarodno protupravne čine (u daljnjem tekst: Nacrt). U Nacrtu je kao pretpostavka međunarodnopravne odgovornosti međunarodne organizacije propisano postojanje međunarodno protupravnog čina kao djelovanja pripisivog organizaciji koje predstavlja povredu neke njezine međunarodnopravne obveze bez obzira na pravni izvor ili narav te obveze. Pri tome nije važno sastoji li se to djelovanje od čina ili propusta ili njihove kombinacije. Djelovanje koje se može pripisati međunarodnoj organizaciji je djelovanje njezinog organa ili agenta koje on poduzima u izvršavanju svojih funkcija. Organizaciji će se pripisati njegovo djelovanje i onda kad organ odnosno agent prekorači svoje ovlasti ili prekrši naredbu ukoliko pri tome djeluje u službenom svojstvu i unutar općih funkcija organizacije (ultra vires djelovanje agenta odnosno organa). Osim toga, organizaciji će se pripisati i djelovanje državnog organa odnosno organa neke druge međunarodne organizacije koji joj je stavljen na raspolaganje ako ona ima efektivnu kontrolu nad njegovim ponašanjem. Djelovanjem organizacije će se, također, smatrati i svako djelovanje koje je ona priznala ili usvojila kao vlastito.