Prijenos dionica manjinskih dioničara uz plaćanje otpremnine, odnosno Squeeze out, institut je prava društava kojim se ovlašćuje većinski dioničar, odnosno, sukladno terminologiji Zakona o trgovačkim društvima, „glavni dioničar“, da zahtijeva od manjinskih dioničara prijenos njihovih dionica u situacijama kada „glavni dioničar“ ima dionice koje predstavljaju najmanje 95% temeljnog kapitala društva. Primjena navedenog instituta za posljedicu ima isključenje manjinskih dioničara iz društva protivno njihovoj volji, dakle, prestanak njihovog članstva u društvu, dok zauzvrat stječu pravo na isplatu primjerene otpremnine u novcu. U ovome radu izložen je način na koji je institut Squeeze out reguliran u hrvatskom zakonodavstvu, dajući prikaz odredbi dvaju zakona koji sadrže navedenu materiju, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Potom je, na primjerima sudskih presuda, prikazan način na koji je institut zaživio u praksi, ukazujući na probleme u njegovoj primjeni, posebice na razloge iz kojih se pokreću postupci vezani uz isti pred pravosudnim tijelima RH. S obzirom da praksa domaćih sudova ukazuje na to da većinom nisu udovoljavali zahtjevima manjinskih dioničara za utvrđivanjem ništavima odluka glavne skupštine te s obzirom na Rješenje Ustavnog suda kojim zaključuje, ne samo da su navedene odredbe ustavne, već i da su u interesu razvoja tržišta, zaključuje se da primjena ovog instituta u hrvatskom zakonodavstvu ne bi trebala biti dovedena u pitanje. Institut Squeeze out je po mišljenjima mnogih snažno sredstvo zaštite glavnog dioničara kojim se postiže i viši, legitiman cilj. Ne samo da omogućuje glavnom dioničaru skladan i neometan rad društva, već na taj način pomaže da se ostvari najoptimalnije funkcioniranje tržišta u cjelini.