Lokalni referendum je oblik neposrednog odlučivanja birača o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave određenim zakonom i statutom. Cilj ovog završnog rada ukazati na značaj neposrednog odlučivanja birača o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave. Lokalni referendum sastoji se u izjašnjavanju građana o prihvaćanju ili odbijanju pojedinog prijedloga ili odluka o pitanju od lokalnog interesa. Razlikuje se obligatorni od fakultativnog referenduma. Sva Ustavom i Zakonom navedena područja društvenog života samoupravni su djelokrug i o pitanjima iz tih domena moguće je raspisati lokalni referendum. Lokalni referendum ovlaštena su raspisati općinska i gradska vijeća, županijske skupštine i Gradska skupština Grada Zagreba. U Republici Hrvatskoj održano je devet lokalnih referenduma. Za prolazak traži se 50 % plus jedan. Od navedenih devet referenduma samo je dva prošlo, tj. izašla je potrebna većina. Razlozi neznatnog broja referenduma u Republici Hrvatskoj mogu se tražiti u zatvorenosti procesa odlučivanja od strane političkih elita u proteklih 20 godina, neuređenom zakonodavstvu kao i strogim uvjetima za pokretanje referenduma od strane građana. Kako gotovo i nema referenduma, tako nema ni njihova istraživanja. Broj održanih lokalnih referenduma u Hrvatskoj nije velik, no ni o njima ne postoji javna i jedinstvena baza podataka. Na temelju uvida u održane lokalne referendume zaključujem sljedeće; građani koji su protiv ili su nezainteresirani spram referendumskog izjašnjavanja ili nemaju šansu dostići referendumsku većinu ne moraju činiti ništa, dovoljno je da se ne odazovu na glasanje i time spriječe dostizanje propisanog praga izlaznosti. Iskustvo pokazuje da je neizlaženje odnosno neizjašnjavanje uspješnija strategija nego da glasuju protiv.