Bankarska garancija je instrument osiguranja ispunjenja obveza iz ugovora. To je pravni institut koji je nastao kao rezultat autonomnog trgovačkog prava, odnosno razvojem trgovačkog običajnog prava. Bankarske garancije se najčešće ugovaraju kao osiguranje kod ugovora o građenju, ugovora o kupoprodaji, u preuzimanju raznih financijskih obveza, ugovorima o licenciji, u sudjelovanju u zajedničkim pothvatima, itd. Bankarska garancija na prvi poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje nalogodavcu da će na pisani zahtjev korisnika isplatiti određeni novčani iznos do iznosa određenog u garanciji, ako je udovoljeno uvjetima i iz garancije. Rad MTK rezultirao je da danas postoji sustav usklađenih pravila za bankarske garancije koja poprimaju karakteristike poslovnih običaja. Najvažnija pravila donesena od strane MTK kojima se reguliraju pitanja iz bankarske garancije su: Ujednačena pravila 325 za ugovorne garancije (u daljnjem tekstu: UPUG 325), UPG 458 za garancije na poziv , 524 za ugovorne bondove (u daljnjem tekstu: UPUB 524) te nova, URDG 758 koja su stupila na snagu u srpnju 2010. godine. Prema čl. 1039. ZOO-a, bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje. Pravila URDG 758 u čl. 6. potvrđuju samostalnost obveze garanta odredbom da garanti ne posluju s robom, uslugama ili izvršenjima obveza na koje se dokumenti odnose već da posluju samo s dokumentima. Najčešće izdavane vrste bankarskih garancija u međunarodnoj trgovačkoj praksi su ponudbene garancije, garancije za dobro izvršenje posla te garancije za predujam. Prilikom izdavanja i postojanja izravne bankarske garancije postoje tri osnovna, potpuno odvojena pravna odnosa između ugovornih strana. To su: odnos između vjerovnika i dužnika iz temeljnog ugovora koji je povod izdavanju bankarske garancije, odnos dužnika (nalogodavca) i banke (garant) koja izdaje bankarsku garanciju, te odnos banke koja izdaje bankarsku garanciju i korisnika u čiju se korist bankarska garancija izdaje. Temeljna obveza banke koja proizlazi iz izdane bankarske garancije na prvi poziv je njezina dužnost, na zahtjev korisnika, platiti novčani iznos do iznosa navedenog u garanciji. Obveza banke garanta iz bankarske garancije na prvi poziv je novčana obveza prema korisniku garancije. Zahtjev korisnika mora biti podnesen u skladu s uvjetima navedenima u garanciji. Učvršćivanje obveze iz bankarske garancije postiže se uključivanjem još jedne banke kao garanta. U tom slučaju radit će se o obavještavanju od druge banke, kontragaranciji ili o potvrđivanju garancije. Garant će biti oslobođen obveze plaćanja iznosa iz garancije u iznimnim slučajevima. Pritom je potrebno da se ne izgubi svrha garancije na prvi poziv kao instrumenta osiguranja koji omogućuje isplatu garantirane svote bez prethodnog navođenja razloga i dokazivanja povrede obveza iz temeljnog ugovora.