Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) predstavlja skup pravila i mehanizama kao i zajedničku praksu prihvaćenu od strane EU kako bi osigurala primjenu zajedničkih načela na području poljoprivrede uz nadzor proizvodnje, prerade i trgovine poljoprivrednim proizvodima na teritoriju država članica. Ona podrazumijeva i usklađivanje ekonomskih politika država članica s naglaskom na osiguranje razvoja ruralnih područja uz izgradnju održivog agrarnog sektora i stabilnog proizvodnog lanca koji će svim građanima Europske unije omogućiti pristup hrani po razumnim cijenama. Poljoprivreda, kao temeljna gospodarska djelatnost, od najranijih je početaka ljudske civilizacije zauzimala poseban položaj u društveno-političkom životu. Iako uvelike naprednija i diverzificiranija, ona se i danas suočava sa sličnim problemima kao i prije nekoliko milijuna godina, a to posebno dolazi do izražaja u složenim gospodarsko- političkim sustavima kakav je Europska Unija sa svojih 28 suverenih država članica, preko 500 milijuna stanovnika ali isto tako i 20-ak milijuna poljoprivrednika koji nose teret njihova prehranjivanja, osiguravajući pritom vlastitu egzistenciju. Za zajedničku poljoprivrednu politiku Europska unija danas izdvaja značajna sredstva, otprilike 40% ukupnog godišnjeg proračuna. Niti zajednička poljoprivreda nije bila imuna na političke krize kroz koje je prolazila EU, pa nije ni čudno da su nešto radikalnije europske struje čak pozivale i još uvijek pozivaju na njeno ukidanje. Smatram kako je zajednička poljoprivredna politika od svojih začetaka u 60-im godinama proteklog stoljeća ostvarila velike uspjehe, kako na ekonomskom tako i na društvenom planu. Europska je zajednica na ovom području djelovala odlučno, no kada su promijenjene okolnosti to zahtijevale, pokazivala je spremnost na reforme vlastitog sustava.. U novije vrijeme ona pokazuje i sve veću fleksibilnost, a mišljenja sam da je fleksibilnost, uz povećanje informiranosti i poticanje javne rasprave od ključnog značaja kako bi se kroz partnersku suradnju s nacionalnim vladama nastavilo na izgradnji pravednog i održivog sustava koji će biti na korist svima: poljoprivrednicima, potrošačima, državama članicama, čitavoj Europi ali i trećim državama koje su s njom spremne surađivati.