Ovaj rad izrađen je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom doc.dr.sc. Inge Marijanović sa Zavoda za molekularnu biologiju i prof.dr.sc. Tamare Ćapeta s Katedre za europsko javno pravo te je predan na natječaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2012./2013. Ljudske embrionalne matične stanice (hESC, engl. human embrionic stem cells) iznimno su zanimljive znanstvenicima koji polažu velike nade u iskorištavanje njihovog ogromnog potencijala u raznim sferama znanosti. Specifične su po svojoj sposobnosti da postanu bilo koja stanica u tijelu što je vrlo obećavajuće za liječenje mnogih ljudskih bolesti i oštećenja. Osim što bi se mogle koristiti kao transplantacijska terapija za neke od najučestalijih bolesti, mogu poslužiti i kao model za brojna istraživanja te nam mogu omogućiti nove spoznaje i bolje razumijevanje ljudskog organizma. I dok su matične stanice znanstvenicima vrlo zanimljive te žele ispitati i maksimalno iskoristiti taj potencijal, brojne etičke dileme od strane javnosti i dijela znanstvene zajednice usporavaju taj proces. Upravo etička pitanja i dvojbe oko statusa ljudskog embrija i njegova korištenja u istraživačke svrhe utječu na donošenje zakonodavnog okvira. Istraživanja na ljudskim embrionalnim matičnim stanicama moguće je zakonski regulirati na mnoge načine, od potpune zabrane istraživanja na linijama takvih stanica, do dozvole samo uvoza staničnih linija, dozvole stvaranja staničnih linija pa čak i dozvole stvaranja embrija u tu svrhu. Na razini Europske unije (EU) istraživanja na ljudskim embrionalnim matičnim stanicama nisu uređena izravno ih već svaka zemlja samostalno uređuje. Upravo ta različitost u zakonodavnim okvirima ima različit utjecaj na količinu i vrstu istraživanja u pojedinim zemljama. Drugim riječima, zakoni u pojedinim zemljama, time što utječu na razvoj znanosti, utječu na mogućnost razvoja novih metoda liječenja. Biotehnološka direktiva Europske unije1, iako izravno ne zabranjuje istraživanja, vrlo vjerojatno utječe na motivaciju znanstvenika koji često ovise o financijskoj koristi od patenata. U Hrvatskoj ne postoji poseban zakon koji bi regulirao istraživanja na hESC, već su ona indirektno djelomično ograničena. Usporedba zakonodavstva i količine istraživanja 13 zemalja EU i SAD-a (Sjedinjenih Američkih Država) dat će uvid u potrebu i način reguliranja takvih istraživanja u Hrvatskoj.