| Abstract | Ovršni postupak je uređen Ovršnim zakonom te brojnim drugim zakonskim i podzakonskim aktima. Definiramo ga, sukladno čl.2. Ovršnog zakona, kao izvanparnični sudski postupak koji se provodi radi prisilnog ispunjenja potraživanja od strane vjerovnika, na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Postupak ovrhe započinje prijedlogom ovrhovoditelja. Predlagatelj ovrhe podnosi ovršni prijedlog sudu (prijedlog može podnijeti trgovačkom ili općinskom sudu) ili javnom bilježniku, ovisno koja isprava ili dokumentacija je temelj njegovog potraživanja. Tijela koja sudjeluju u postupku su sud, javni bilježnik i FINA. Promjene novog zakona predlažu da se ovršni postupak vrati pod nadzor suda. Dakle, sudska jurisdikcija postaje pravilom, a javni bilježnici pomoćnim tijelom. Ovršne isprave su: ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, ovršna nagodba iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku , ovršna odluka arbitražnog suda, ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja, druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Vjerodostojne isprave su: izvadak iz poslovnih knjiga, obračun kamata, račun, mjenica, ček s protestom i povratnim računima (u slučajevima u kojima je to potrebno za zasnivanje tražbine) ,zatim po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Ovrhe se mogu provoditi na novčanim tražbinama, nekretninama, pokretninama, žigu i dr. Ukoliko ovršenik može dokazati da bi izvršenjem ovrhe bio izložen nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovlašten je podnijeti zahtjev sudu za odgodom ovrhe. Ukoliko se ovršna isprava pravomoćno ukine, preinači, poništi, stavi izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka ili ako se potvrda o ovršnosti ukine, ovrha se obustavlja po službenoj dužnosti. Ovrha se smatra dovršenom nastupom pravomoćnosti odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, izvršenjem ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Sud utvrđuje rješenjem dovršetak ovrhe izvršenjem posljednje ovršne radnje. U ovršnom postupku, stranke imaju na raspolaganju, redovite pravne lijekove- žalbu i prigovor, te (ograničeno) izvanredne pravne lijekove- tzv izvanrednu reviziju, ponavljanje postupka i povrat u prijašnje stanje. |
| Abstract (english) | Enforcement proceedings are regulated by the Enforcement Act, as well as numerous other laws and bylaws. They are defined as non-contentious judicial proceedings conducted for the purpose of enforcing claims on the basis of enforceable and authentic instruments. Enforcements can be carried out on pecuniary claims, movables and immovables, etc. The institutions involved in the proceedings are the court, the notary public and the Financial Agency (FINA).The debtor can bring before the court a request for a stay of individual enforcement actions in case they can prove that by carrying out the individual enforcement actions they would suffer irreparable damage, or one difficult to repair, or otherwise if they prove that a stay of individual enforcement actions is necessary in order to prevent violence. The enforcement proceedings shall be stayed of its own motion if the enforcement order has been withdrawn by a final decision, modified, annulled, repealed, or otherwise determined to be ineffective, or if the enforcement clause has been cancelled. In the following cases enforcement proceedings shall be deemed completed: once the decision on rejection or refusal of the application for enforcement has become final, by implementation of the enforcement action which deems the enforcement proceedings completed, or by discontinuing the enforcement altogether. By order of the court, carrying out the last enforcement action shall determine the enforcement proceedings final. The parties to the enforcement proceedings have at their disposal regular legal remedies ‒ appeal and opposition ‒ and extraordinary legal remedies (albeit in a limited form): the so called exceptional revision, revision of a decision, and restitution (restitutio in integrum). |
