U radu se komparativnom metodom analiziraju pravna uređenja javnobilježničke službe u Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama s posebnim osvrtima na države Californiju i Louisianu. U Republici Hrvatskoj, kao pravnom poretku kontinentalnoeuropskog pravnog sustava, prisutan je notarijat latinskog tipa prema kojemu su javni bilježnici neovisni i samostalni nositelji javnobilježničke službe sa svojstvom osoba od javnog povjerenja, a čija se služba sastoji od širokog spektra funkcija koje za svrhu imaju dejudicijalizaciju i efikasnost pravosuđa te jačanje preventivne pravne zaštite, a što se ponajprije ostvaruje kroz regulacijsko-certifikacijsku, jurisdikcijsku i komesarijalnu funkciju hrvatskih javnih bilježnika. S obzirom na obligatorno pravno obrazovanje hrvatskih javnih bilježnika, ukazano javno povjerenje te delegirane javne ovlasti, javnobilježničke isprave u Republici Hrvatskoj uživaju svojstvo javnih isprava, a koje, uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, mogu steći i svojstvo ovršnih isprava. S druge strane, common-law notarijat Sjedinjenih Američkih Država suštinska je suprotnost latinskom tipu notarijata iz razloga jer su američki notari osobe bez obveznog pravnog obrazovanja i bez povjerenih javnih ovlasti, a javnobilježničke funkcije znatno su sužene te se, u pravilu, sastoje od jednostavnih i administrativnih poslova u okviru protokolarno-certifikacijske, legalizacijske i komesarijalne funkcije, dok njihove isprave ne mogu steći svojstvo javnih odnosno ovršnih isprava. Iznimku čini Država Louisiana, kao bivša francuska kolonija, u kojoj je prisutan notarijat koji sadrži obilježja latinskog i common-law notarijata te čije javnobilježničke isprave ostvaruju učinke ad probationem i ad solemnitatem, a što je posve svojstveno kontinentalnoeuropskim pravnim poredcima u kojima je prisutan latinski tip notarijata.