Još od kada je došlo do znanstvenih postignuća koja omogućavaju nove načine postizanja oplodnje, ista su prouzročila brojne polemike, a tako i pobornike i protivnike korištenja ovih metoda. Neovisno o tome, velika je većina država s vremenom regulirala ove postupke i metode na način prihvatljiv njihovom društvu. No kroz zadnja desetljeća brojne su države proširile regulativu jer se s razvitkom znanosti došlo i do novih postupaka koje je potrebno zakonski urediti. U Republici Hrvatskoj su medicinski postupci koji se koriste za pomoć pri oplodnji regulirani Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2012. godine. U radu je obrađena domaća regulativa, koja je u pojedinim odlomcima uspoređena s prijašnjom regulativom koja se u Hrvatskoj primjenjivala, kao i glavni međunarodni i europski izvori prava koji se odnose na ovakve postupke. Obrađeni su dopušteni oblici medicinski pomognute oplodnje – heterologne i homologne oplodnje, ali u manjoj mjeri i problematika zamjenskog majčinstva koja je u Hrvatskoj zabranjena. Također, obrađene su i dvije presude Europskog suda za ljudska prava koje su važne za područje reproduktivnog zdravlja – slučaj S.H. i drugi protiv Austrije, te noviji slučaj Charron i Merle-Montet protiv Francuske. U radu se, osim analize pravnog stanja i regulacije, obrađuju i moralna i etička promišljanja o medicinski pomognutoj oplodnji, kao i statistički podaci o neplodnosti te uspješnosti liječenja iste u Hrvatskoj.